Ovo mi je vrhunac karijere, bez obzira na osminu finala US Opena. Igram za reprezentaciju u svom Splitu, to je posebno.
Borna Gojo (25) prvi je puta u ulozi prvog reketa Hrvatske, koja je u srijedu otvorila turnir protiv SAD-a. Jedan do četvorice Splićana vratio se kući s rezultatom i plasmanom karijere (ATP 77), ali i najizdašnijim čekom u životu od 284.000 dolara.
- Da, ali zbog poreza se odbilo 30 posto. Ali sad sam u plusu napokon iako da sam ranije pitao starog koliko sam mu dužan za sve moje teniske troškove koje je pokrivao, ne bih nikad vjerovao da ću ja ovo uspjeti - otkrio je Gojo u Hajdukovom podcastu pa odvrtio film meča protiv Đokovića na najvećem teniskom stadionu na svijetu.
- Bilo je zabavno, 25.000 gledatelja navijalo je za mene jer sam bio autsajder. Mogao sam dobiti drugi set, ali drago mi je da me Đoković nije razbio i da sam pokazao da se mogu nositi s njime. Nitko me ranije nije ozbiljno shvaćao, glava mi je bila svugdje i ovo je za mene velika stvar. Svi te vani gledaju kao boga kad si među 100, a nas je šest iz iste ulice u Splitu (Put Firula) bilo u Top 100, četvorica u Top 10. Nisam prvi ni u ulici, ha, ha. Nadam se da ću do kraja godine uspjeti ući u Top 50, ali imam puno prostora na početku sljedeće godine jer sam valjda jedini u povijesti koji je zaboravio prijaviti Australian Open. Kako? Bio je nesporazum s menadžerom, ali je moja krivica.
Gojo je s 12 godina uzeo prvi puta reket u ruke. Koliko ih je slomio?
- Uh, dosta. Prvi put sam završio kod psihologa kad sam stukao tri reketa. Jednom sam kao junior razbio cijelu svlačionicu i suspendirali su me šest mjeseci. Igrao sam polufinale, bio je problem sa sucem, povukao sam ga sa stolice, ali uhvatio da ne padne. Uglavnom, dali su mi pehar za treće mjesto, a ja sam ga bacio u zid. I bio sam opet kod psihologa. Stari mi je rekao da ne može ovako i da mi više neće dati da igram tenis. Ma suci me najviše nerviraju od svega u tenisu, ajme što sve rade. Uopće nemaju posla, samo tipkaju rezultat i onda kad idu nešto dosuditi, promaše - raspričao se pa nastavio:
- Kažu mi mnogi da bih mogao napredovati u režimu prehrane, ali ja moram nakon ručka pojesti kolač i popiti kavu da se dobro osjećam. Neka drugi jedu salate ako im paše. Možda će to i meni jednog dana da budem bolji.
U mladosti se iz tog razloga preselio u Zagreb zbog uvjeta, čak je jedno vrijeme živio i u Osijeku zbog trenera. A Osijek, Rijeka, Koprivnica, Zaprešić, neki su od gradova koje je Gojo posjetio zbog Hajduka, ali je posebna priča iz Zaprešića.
- Zaboravio sam osobnu iskaznicu i nisam mogao na stadion. Rekao sam zaštitaru da "progugla" moje ime, da igram tenis. Već sam imao igrački profil na kojemu se sve može vidjeti. I pustili su me na utakmicu - raspričao se o Hajduku.
- Kad gledam utakmice Hajduka na internetu, zamračim sobu, ugasim mobitel da gledam u miru. Ne razbijam još uvijek po sobi zbog Hajduka, ali znam se iznervirati. Ako mi je netko u blizini, bude svega, ha, ha. Svaki derbi koji izgubimo su sve teže provokacije jer tu treneri u Zagrebu dinamovci. Nadam se da više nećemo izgubiti derbi.
Ima i nedavna anegdota iz New Yorka...
- Trener i ja jeli smo u restoranu prije mečeva i konobar nas je pitao odakle je Hrvatska. Kad je došao drugi put, pitao nas iz koejg smo grada. Kažemo Split, a on na to: "Hajduk Split". A ja, ma evo ti nosi koliko hoćeš. Ne znam odakle je, je li Talijan, ali nevjerojatno - nastavlja.
- San mi je da istrčim na travnjak punog Poljuda, mislio sam da ćemo kad su nas zvali na utakmicu nakon Davis Cupa prije dvije godine, ali valjda će kada osvojim Grand Slam, ha, ha. Bih li se skinuo gol ako Hajduk bude prvak? Uh, jedino kod kuće.
A napustiti Roland Garros, bude li u turniru, da dođe na proslavu titule u Split?
- Da, zašto ne? Napustio bih turnir ako osvojimo naslov.
Najdraži hajdukovac?
- Mladen Bartulović! Kod njega je bilo samo šut, šut i šut. To me fasciniralo. A ja bih sada volio igrati stopera.
Koliko bi piva popio ako Hajduk bude prvi?
- Nadam se da se neću toga sjećati, ha, ha.
A bi li radije popio pivo s Livajom ili s Federerom?
- Pa s Livajom, normalno. Što ću s Federerom, ne znam ni pije li on pivo. Što bih rekao Livaji? Ajmo po prvenstvo!