Srce mi je bilo veliko kao kuća. Jer kao dječak najdraži mi je dar bio kad sam dobio Bayernov dres.
Govorio je tako Niko Kovač o danima kad je kao igrač odjenuo Bayernov dres. I ponosno ga i požrtvovno nosio od 2001. do 2003. Ali ajde, stotine, tisuće igrača igralo je za Bayern, pa i desetak Hrvata.
Ali kad je šokirao (pobjedom u finalu Kupa) i šarmirao čelnike najvećeg njemačkoga kluba toliko da ga postave za trenera... e to je već puno veća stvar. Doseg kakav je uspjela ostvariti tek koja desetina nogometnih stručnjaka.
Toj je priči u nedjelju došao kraj. Nakon 490 dana. Kovač je imenovan 1. srpnja 2018. godine, a smijenjen je 3. studenoga 2019.
Iako su još u nedjelju navečer pouzdane informacije govorile da Niko ostaje, da je dobio dvije utakmice da se izvadi iz gliba, da mora pobijediti Olympiakos u Ligi prvaka, pa Borussiju Dortmund u ligaškom derbiju. Ali Niko je shvatio kamo sve to vodi i odlučio prekinuti mučenje te je dao ostavku. Pa nek' Hoennes, Rummenigge i Salihamidžić brzo pronađu novo rješenje.
Zašto? Debakl u Frankfurtu 5-1 protiv svoga bivšeg kluba Eintrachta bio je samo povod. Kako su njemački mediji to prikazali: puno toga nije štimalo u Bayernu, u svlačionici, samo su dobri rezultati to gurali pod tepih. Vrijeme je da se tepih odmota.
A odmotani tepih otkriva da je trener koji nikad nije trpio zvijezde ušao u sukob s Thomasom Müllerom, jednim od vođa momčadi. Pa mu se čak javno morao ispričati da je, jelte, pogrešno protumačena njegova izjava. Pa je nespretno Eintrachtove navijače nazvao najboljima u Njemačkoj.
A cijelo to vrijeme igra je šepala, u zadnjih osam utakmica Bayern je primao golove, izgubio je Superkup od Borussije Dortmund, izgubio je od Hoffenheima, remizirao sa slabašnim Augsburgom..., a na vrhu ga je držao, spašavao, nestvarno dobri Robert Lewandowski. Zabio je Poljak 20 golova, a ostatak momčadi 23.
- Bio je previše krut, a tako to ne ide, moraš igračima pustiti malo slobode kad izađu iz stege klubova na tih nekoliko dana - čulo se neslužbeno od (bivših) reprezentativaca kad su opisivali Kovača kao izbornika.
Svoga bivšega kapetana, koji je opisujući dane u kampu nacionalne vrste govorio kako je uvijek točno na minutu odlazio na počinak i prekidao partiju karata. Koji im je kao izbornik išao na živce i svakodnevnim vađenjem krvi, što su neki smatrali suvišnim maltretiranjem.
U mladoj reprezentaciji bio je sjajan, u A-vrsti je podbacio. Podsjetimo, Hrvatska je s gotovo istim igračima koji su u Rusiji došli do srebra, a dvije godine ranije pod Čačićem igrali sjajno, pod Kovačem igrala blijedo, a na SP-u 2014. doživjela krah porazom od Meksika.
Otišao je Niko u Njemačku, u Eintrachtu, momčadi bez izrazitih zvijezda, napravio čudo, rušio Bayern, osvojio Kup, uveo ga u Europu... Pa u Bayernu relativno brzo pao. Momčad prepuna zvijezda - kao hrvatska A-reprezentacija - nije ga prihvatila. Njegovu krutost, njegove metode.
Da, pao je relativno brzo. Jer iako Bayern nije klub 'brz na okidaču' kao neki naši klubovi, Kovačevih 16 mjeseci najdulje je trajanje nekog Bayernova trenera nakon Pepa Guardiole. Carlos Ancelotti i Willy Sagnol pali su brže. Kao i u nedavnoj prošlosti Jürgen Klinsmann, u jednom mandatu i Jupp Heynckes.
S činjenicom da je vodio Bayern, Niko će lako pronaći novi posao. U Njemačkoj ili negdje drugdje, nije važno.
I Hrvatska će brzo opet imati više trenera u najjačim ligama. Ovaj vikend posao su izgubili Kovač i Tudor. Ostali su Ivan Jurić u Veroni i Ante Čović u Herthi.
Ali vrijeme je da Niko Kovač pokaže da zna i sa zvijezdama. Tada će mu vrata Bayerna opet biti otvorena. Srce i znanje ima...