Da je Antonio Plazibat dobra duša Hrvatska je otkrila tek ovih dana, kada je među prvima stao u obranu mladog Kaštelanina, koji je doživio vršnjačko nasilje i maltretiranje. No Antonio je i ranije pokazivao da ima veliko srce i priključivao se brojnim humanitarnim akcijama, među ostalima i humanitarnoj akciji četvorice splitskih sportskih novinara '4N', koji s brojnim sportašima i klubovima svake zime skupljaju humanitarnu pomoć za beskućnike.
- Izjava? Ma što će vam moja izjava, zapišite da se vidimo i dogodine, dok god ima gladnih treba pomagati i ja ću se uvijek odazivati - kazao je nakon prve akcije Plazibat, uvijek spreman na šalu...
Takav je bio i kada smo ga zamolili za ekskluzivnu reportažu i odgovore na 24 pitanja o sebi samome.
- Kako bih se opisao, pa..., mlad lijep i simpatičan, ha, ha, ha....
POGLEDAJTE VIDEO: 24pitanja s Antoniom Plazibatom
Na pitanje kako je krenuo u borilačke sportove nastavio je u istom šaljivom tonu:
- Tukao sam se na ulici pa sam shvatio da bi možda bilo malo bolje da se tučem u ringu i zaradim koju kunu. Tako sam završio u kickboksu. Da nisam borac, vjerojatno bih bio pomorac. Završio sam Pomorsku školu u Splitu.
Antonio je u svijet profesionalnog borilačkog sporta ušao prije sedam godina, probijao se kroz manje turnire, a šira javnost je za njega prvi put čula nakon što ga je 2017. godine legendarni Branko Cikatić odveo na prestižni K1 turnir u Japan, koji je Plazibat i osvojio.
- Antoniovom ocu Robertu bio sam zapovjednik u specijalnoj policiji tijekom Domovinskog rata, a kako sam dugi niz godina u borilačkim sportovima i znam sam trenere, molio me za pomoć sinu, kako bi napravio iskorak. On je bio u jednom manjem klubu i ja sam ga prvi put vidio na sparingu s Filipom Hrgovićem. U par minuta prepoznao sam njegov talent i nazvao Branka Cikatića i zamolio ga da uzme maloga pod svoje - otkrio nam je Splićanin Mario Franić.
Odlazak u Japan bio je pravi pogodak, pod Cikatićevim vodstvom Plazibat je osvojio turnir, no na žalost, zbog Cikatićeve uznapredovale bolesti nije ga iduće godine uspio i obraniti.
- Vrlo brzo nakon K1 osvojio je Antonio i WAKO svjetsku titulu, i na tom ga je meču gledao njegov sadašnji manager i najavio mu poziv i preseljenje u Nizozemsku. Mislio sam da je to klasična managerska prevara, ali stvarno su nakon par dana potpisali ugovor i Antonio je otišao u Amsterdam, gdje je dobio fantastične uvjete za rad i napredovanje, i sada žari i pali u najboljoj školi na svijetu s Badr Harijem – kaže predsjednik Hrvatskog saveza tajlandskog boksa Franić, koji za Plazibata ima samo riječi hvale.
- Mi smo mu iz Saveza dali puno podršku za ono što pokazuje u ringu a sada i van ringa. Antonio je kao borac fantastičan, a kao čovjek je još i bolji, pristojan, fin, momak 'jedan kroz jedan'. Ono čime se on profesionalno bavi i njegov karakter nemaju veze jedno s drugim, kao uostalom i kod svih pravih boraca, koji su redom prije svega sportaši. U mnogome me po tome podsjeća na pokojnog Branka, koga bi jednoga dana mogao i nadmašiti. Da se razumijemo, Branko je legenda borilačkih sportova, on je taj sport i donio u bivšu državu, ali danas su borilački sportovi puno popularniji, puno je više mečeva i ne bi me iznenadilo da ga Antonio i nadmaši. Antonio ima srce poput lava i strašno jak udarac, ali i i još jednu važnu karakteristiku, može bez štete primiti puno jakih udaraca – zaključio je Franić.
Prošle godine Plazibat je bio najbolji mladi borac Gloryja, i pred njim je nesporno velika budućnost. Prema predviđanjima onih koji bolje poznaju prilike u borilačkim sportovima, promotori će pokušati u narednoj godini ili dvije izvući maksimum iz Bard Harija, a onda na scenu stupa Plazibat.
- Badr Hari mi je kao brat, skupa radimo i treniramo. Treninzi u Amsterdamu su teški, teški, i opet teški, a dane u karanteni provodim kao i kad nema karantene. Treniram, spavam i igram igrice. Hranim se zdravo šest dana u tjednu, a sedmi dan zgriješim. Trener Mike je na početku bio 'tvrda figura', nije bio previše otvoren, ali kad sam ga upoznao, vidio sam da je zafrkant 0-24. Najveći savjet koji mi je dao jest da budem svoj – kazao je za 24 sata Plazibat i dodao kako su Nizozemci toliko dobri u borilačkim sportovima zbog tradicije i dobre genetike.
Antonio kaže kako su mu najveća podrška u karijeri obitelj i zaručnica, a najveći porok cola bez šećera. Krajnji cilj...
- Prebiti sve! A kad mi kick boks dosadi i postignem sve što želim, možda krenem u MMA...
Antonio je za probleme mladoga Kaštelanina čuo u Amsterdamu, gdje se trenutno nalazi na pripremama za sljedeći meč, i video snimka ga je toliko razljutila da je poželio odmah otputovati kući i pomoći mu. No na koncu je ipak odustao od ideje, snimio je nekoliko video poruka podrške i preko prijatelja i suborca Vlatka Žaje odlučio organizirati prikupljanje pomoći za Luku.
- Još neko vrijeme bit ću u Amsterdamu, pa sam zamolio prijatelja Vlatka Žaju da u moje ima skuplja pomoć. Ja ću svojim kanalima pozvati ljude, a sve će ići preko njega dok se ja ne vratim. On poznaje tog momka, spojio nas je, malo smo i popričali telefonom, i rekao sam mu da me može nazvati bilo kada, što god mu treba. Već se javilo jako puno ljudi, sportaša prije svih, ali i mojih poznanika koji su počeli prikupljati pomoć, i nadam se da će biti dovoljno barem za neko vrijeme. Još jednom se pokazalo srce hrvatskog naroda, koji je spreman stati u zaštitu slabima i protiv nepravde – kazao je Plazibat i dodao:
- Ovakvo neprihvatljivo ponašanje je tipično ponašanje mladih kriminalaca, kakvih je u Splitu i previše, i ne trebaju nam novi. Mlade treba motivirati da se bave poštenim stvarima i sportom, a ne da postanu ljudsko smeće poput ovih koji u grupi maltretiraju vršnjaka koji se ne može braniti...