Nakon svake domaće utakmice kapetan Hajduka Lovre Kalinić ode do tribine i nekoga od mlađih navijača razveseli svojim dresom. Ritual je to kome se najmlađi navijači raduju, a Lovre 'ko Love, nije mu teško usrećiti ih. I ne samo njih, sudjeluje Lovre i u brojnim humanitarnim akcijama, pomagao je i splitskoj bolnici i beskućnicima, za što je nedavno dobio i posebnu plaketu grupe '4N' za deset godina sudjelovanja u njihovoj humanitarnoj akciji "Tone hrane za splitske beskućnike"
A da Lovre pomaže i dariva i one za koje nikad nije ni čuo, saznali smo iz objave na društvenoj mreži, Grgo Parać pohvalio ga je za donaciju dresova djeci u Tataleu u Gani. Nema tome dugo garnituru dresova poslao im je Marko Livaja, ovoga puta Lovre Kalinić. A u oba slučaja lukavi Parać kontaktirao je supruge nogometaša, najprije Livajinu Iris, a sada Lovrinu Jelenu.
U podužem postu koji prenosimo u cijelosti sve je objasnio, a usput još jednom pokazao svoju veliku ljubav prema Hajduku:
Nova godina, a mi po starom.
Sve šta san o životu zna prije nego san došao u Tatale, više ne vridi. Sve se prominilo osim ljubavi i strasti prema nogometu. Nemaju nista, al' di god pođete nać će te nogometno igraliste. Dišu i žive nogomet. Dajte in balun i rješili ste sve njihove životne probleme. Prije nego san krenia na put don Ivan mi je priča o tome, a meni je u glavi bilo samo kako doć do Hajdukovih dresova.
Za ovaj set dresova zaslužna je obitelj našeg velikog kapetana @lovre_kalinic91 u suradnji sa @hnkhajduk. I ovaj put, sve je krenilo od bolje polovice. Stupia san u kontakt sa Lovrnion ženom Jelenom. Kad je čula o kakvom upitu se radi, na moju radost, a na ponos svoje obitelji je rekla: “Neće bit problema, riješit ce Lovre nešto”. Nedugo nakon zvali su me iz Hajduka i rekli da dođem po dresove. Uvik smo imali veliko srce. Obitelji Kalinić i Livaja su momentalno reagirale na moj upit. Svaka na svoj način. Tako se 40 i nešto dresova našlo u mojin rukama. Profesionalni dresovi su išli direktno našem Tatale timu, a ostalo je pitanje šta napravit sa drugim setom.
Organizirali smo turnir u kojen je sudjelova cili Tatale okrug. Šest razlicitih zona, u kojih spadaju sva sela regije. Sve do finala momci su igrali bosi i bez dresova. Dolazak na finale u Tatale za njih je bila ogromna stvar. Posudili su opremu, ali 'ka šta vidite neki su i dalje ostali bosi i različitih majica. Pitanje pobjednika rješavalo se na penale kako i priliči jednon derbiju. O veselju i radosti nakon pobjede van ne moran ni pričat, uostalom vidite i sami.
Na moju sriću pobijedila je ekipa iz Sheinia. U njihovon selu san provea tri dana kad smo išli na hodočašće. Na Grottu san se proslavia, a nakon uručenja nagrade san posta apsolutni junak tih momaka. Skupa smo slavili i veselili se nakon. Tako se Hajdukova manija proširila i van granica Tatalea. Nista ovo nebi bilo moguće bez pomoći dobrih ljudi, tako da jos jednon veliko hvala obitelji Kalinić. Jeste, vi ste prvaci! A mi cemo postat, ako nan dozvole.