Predigra utakmice Hull Cityja i Middlesbrougha za plasman u elitni rang engleskog nogometa počela je danima prije samog okršaja dvaju klubova. Ekipa 24sata u petak je obišla brojne pubove u Hullu, gradu koji je tih dana živio samo za jednu stvar, Wembley i utakmicu generacije.
POGLEDAJTE VIDEO: Navijači o Jakiroviću
O Jakiroviću ih zanimalo baš sve
Posebno ozračje vladalo je u pubu The Lair, odnosno "Jazbini", kultnom okupljalištu najvjernijih navijača "tigrova".
I, moramo priznati, osjećali smo se kao zvijezde. Naravno, ponajviše zbog Sergeja Jakirovića (49), koji je u tom dijelu Engleske postao prava faca. Navijači Hulla bili su iskreno oduševljeni činjenicom da smo zbog njihova kluba i trenera potegnuli čak iz Hrvatske. Svaka nova runda razgovora završavala je istim pitanjima o Jakiroviću, Hrvatskoj i nogometu.
Sve je to zaintrigiralo i Chrisa Dawkesa, kolegu s ITV Yorkshirea, koji nas je pozvao da gostujemo u njegovom javljanju uživo upravo iz spomenutog puba. Zanimalo ga je sve, od toga kako hrvatska nogometna javnost percipira Jakirovića do toga koliko ga cijeni i kakvu reputaciju ima kod kuće.
Dawkes nije skrivao koliko ga oduševljavaju Jakirovićeva iskrenost, neposrednost i, kako je rekao, briljantan smisao za humor. Kada smo se nadovezali i otkrili mu da je engleski jezik dobrim dijelom učio gledajući kultnu seriju Mućke, doslovno se raspametio. Za tu priču nikad prije nije čuo.
'Jakirović ne kuka kao drugi treneri'
Nakon toga porazgovarali smo i s Ianom Watersonom, čovjekom koji Hull prati još od osamdesetih godina i koji već dugo radi kao sportski komentator na jednoj lokalnoj radijskoj postaji.
- Nitko nije znao gotovo ništa o Sergeju kad je stigao. Ali vlasnik je bio impresioniran onime što je napravio u Turskoj, kada je spasio Kayserispor od ispadanja. Svidio mu se njegov napadački stil. Naš vlasnik, Turčin, voli ofenzivan nogomet, a Sergej upravo to donosi - rekao je Ian.
Posebno je istaknuo Jakirovićev karakter u najtežim trenucima. Zabrana transfera stigla je samo nekoliko dana nakon njegova imenovanja, no hrvatski stručnjak nije ni pomislio na uzmak.
- Mogao je dići ruke i pitati se: "Zašto baš ja?". Ali nije. Samo je odmahnuo rukom i rekao da ćemo biti bolji i jači. Upravo zato su ga navijači tako brzo prihvatili. On je sada jedan od nas - objasnio je Ian.
Waterson je pohvalio i Jakirovićev nastup pred medijima.
- Nikad ne traži alibije niti krivnju svaljuje na druge. Uvijek kaže: "Naša je krivnja, nismo bili dovoljno dobri, nismo dovoljno napadali i slično...". Ta iskrenost, uz njegov humor, učinila ga je nevjerojatno simpatičnim ljudima ovdje - rekao je.
'Ako nas uvede u prvu ligu, postat će legenda kluba'
Dotaknuo se i hrvatskog golmana Ivora Pandura (26), koji je prošao težak put do statusa prvog vratara.
- Na početku nije bilo lako, konkurencija je bila jaka. Ali kad je dobio priliku, zgrabio ju je objeručke. Ove je sezone procvjetao i potpuno zaslužio poziv u reprezentaciju - kazao je.
Waterson nije skrivao koliko cijeni Jakirovićevu pragmatičnost, karakter i humor pa je na kraju podvukao:
- Ako nas uvede u Premier ligu, ući će u legendu. Ovdje će se o njemu pričati i za 20 godina... Moramo mu smisliti bolji nadimak. Sad ga zovemo Ser-guy (tip, op. a.).
U vlaku se prepustili strastima?
Nakon duge noći provedene s "tigrovima", jutro je bilo rezervirano za put vlakom prema Londonu, gdje se igrala utakmica vrijedna, prema nekim procjenama, čak 260 milijuna eura, koliko donosi ulazak u englesku nogometnu elitu.
Prvi vlakovi s navijačima iz Hulla krenuli su već oko šest ujutro. Mi smo uhvatili onaj u 10:33 sati, uz upozorenje službenice da nemamo rezervirana mjesta i da ćemo vjerojatno morati stajati cijelim putem. No nije računala na balkansku snalažljivost jer smo se nekako ipak domogli sjedala.
U vlaku su bili svi, staro i mlado, roditelji s djecom, zaljubljeni parovi, društva prijatelja. Dame su pijuckale prosecco, mladići nazdravljali votkom, viskijem, pivom i tekilom. Kondukteri više nisu ni pokušavali provjeravati karte jer se kroz prepune vagone gotovo nije moglo prolaziti.
Pjevalo se u sav glas, a pravi val smijeha prolomio se kada je grupa navijača primijetila par koji izlazi iz WC-a. Naravno, zaključci su odmah doneseni.
- You sha**ing that? - dobacivali su mladiću s Hullovim šalom oko vrata, plačući se od smijeha.
'Fotka? Nema problema!'
I dok je vlak klizio prema Londonu, postalo nam je jasno da ti ljudi ne putuju samo na utakmicu kao takvu, već da je to dan koji su čekali godinama.
King’s Cross, londonski željeznički kolodvor, u poslijepodnevnim satima bio je potpuno obojen narančasto. Više od 30.000 navijača stiglo je na Wembley kako bi svjedočili možda najvećoj utakmici njihova kluba u modernoj klupskoj povijesti.
Pred Wembley smo stigli sat vremena prije početka utakmice, a prizor je djelovao gotovo filmski. Cijeli kvart oko stadiona bio je preplavljen narančastim i crvenim zastavicama, šalovima i dresovima, dok su se rijeke navijača slijevale prema slavnom zdanju pod lukom.
London je pokazao neko svoje neuobičajeno lice, sunce je pržilo, nebo je bilo gotovo potpuno vedro, a ugodna toplina dodatno je pojačavala osjećaj velikog nogometnog praznika. Nije bilo ni najmanjeg incidenta ni ružne scene.
Svi su bili nasmijani, raspoloženi i puni iščekivanja. Navijači su pjevali ulicama, grlili se s potpunim neznancima i bez imalo zadrške pozirali našem fotoreporteru. Baš nitko ga nije odbio, kao da su svi željeli sačuvati komadić dana za koji su vjerovali da će zauvijek ostati upisan u povijest kluba.