Siniša Oreščanin (47) još odmara nakon otkaza u Hajduku. Za Sixov otkaz zaslužna je bila malteška Gzira koja je Splićane izbacila u prvom pretkolu Europske lige.
- Prvih nekoliko mjeseci naum mi je bio malo se odmoriti, kako bih što više bio s obitelji, jer četiri godine sam stalno radio, nisam bio u Zagrebu, bio sam i u Saudijskoj Arabiji, nakon toga nepune tri godine u Hajduku. Obećao sam i supruzi Mariji i sinu Marku da ću biti s njima, a i sin mi je sada u osjetljivim godinama. Imao sam dosta ponuda, bile su uglavnom inozemne, ali sam ih sve odbio. Nisam s njima bio zadovoljan, primarnija mi je razvojna priča, nego da se odmah bacim na neke prve ponude koje dobijem - kazao je bivši trener "bilih" za Sportske novosti nakon sedam-osam mjeseci medijske šutnje.
Utakmica s Gzirom Oreščanina još boli...
- Mislim da smo u Hajduku napravili dobar posao. Pokazali smo put koji smo zamislili, prvo kroz nogometnu akademiju, a kasnije preslikavanje na prvu momčad. S odmakom vremena razdoblje u Hajduku gledam maksimalno pozitivno. Ja sam počeo s kadetima, nakon toga je bila B momčad, te konačno ona najbolja. Međutim, posebno moram naglasiti doprinos stručnog stožera koji je kroz to razdoblje razvio i stvarno sam ponosan na tu činjenicu - kazao je Six pa dodao:
- U akademiji smo napravili temelj, iskristalizirali način rada, bilo mi je to jako dobro iskustvo. Kad se radi o prvoj momčadi, eto ispričavam se navijačima zbog one utakmice s Gzirom i onog ispadanja iz Europe. Ta priča je bila odraz tadašnjeg stanja u Hajduku, negativne atmosfere koja se stvorila. Kulminirao je tako kako je kulminiralo. Moja odgovornost je tu bila najveća. Međutim, držim da jedna utakmica ne može biti mjerilo osam mjeseci rada koji smo ostavili iza sebe. Sve sam analizirao, ali više nikad nisam pogledao snimku utakmice s Gzirom. Neću je pogledati do kraja života! - ispalio je.
Došlo je svojevremeno do svađe šefa Akademije Gojuna i predsjednika Brbića te direktora Bjelanovića. U tom je trenutku Oreščanin napisao otvoreno pismo i stao u obranu prijatelja i suradnika Gojuna i zapravo već tad postao bivši.
- Smatrao sam moralnom obvezom stati iza Krešimira Gojuna. On je moj kolega i prijatelj. Mislim da sam na taj način branio klub! Naravno da postoji i druga strana koja je mislila da je to bio napad na klub. No, to sigurno nije bio napad na klub nego podrška ljudima za pošten i iskren rad. Ja u onom pismu sam iznio svoje mišljenje.