Na rujevičkom semaforu stajalo je 2-1 za Strasbourg na kraju prve utakmice osmine finala Konferencijske lige, ali među navijačima Rijeke vladao je ponos. Pa i među igračima, dali su sve i dokazali sebi da mogu igrati s momčadima iz liga 'petice'. Posebno su taj mir i optimizam zračili iz Merveila Ndockyta (27), kojeg smo susreli nakon utakmice.
POGLEDAJTE VIDEO: Sigur pljuje Radeljića
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Ndockyt: Vjerujem u prolaz
- Ma, ja sam uvijek takav, pozitivan i optimističan. Vjerujem u prolaz. Izgubili smo, bili su ovaj put bolji, ali dat ćemo sve od sebe u Strasbourgu. Vjerujem da ih možemo pobijediti - kazao nam je ovaj simpatični nogometaš iz Republike Kongo.
Krenuo je od prve minute na desnom krilu, a to mu je bila prva utakmica nakon nešto dulje pauze.
- Propustio sam posljednje četiri utakmice, imao sam žute kartone pa sam bio bolestan. Ali dobro, nije stvar u tome igram li ja ili ne, mi smo momčad i važno je da su rezultati dobri. Imamo mnogo igrača koji zaslužuju igrati, trudio sam se da se vratim u prvih 11 i eto, uspio sam.
Merveil je već pa i starosjedilac u HNL-u. Bio je u Osijeku od 2019. do 2022. godine, potom u Gorici tri godine, da bi proteklog ljeta došao na Rujevicu gdje je dosad odigrao 27 utakmica, zabio dva gola i jednom asistirao. U Europi je još od 2016., kad je potpisao za Tiranu. Tamo je pružao sjajne igre, 'snimio' ga je Getafe i doveo. Bio je još u Mallorci pa i u Barceloni B. Imao je priliku trenirati sa zvijezdama i ispuniti san.
- Bio sam u Barceloni 2019. godine, kad sam igrao za B momčad. Često sam trenirao s prvom momčadi gdje su bili Lionel Messi i ostale zvijezde, to je najbolji trenutak moje karijere. U Osijeku sam bio tri godine, ali bilo je to uglavnom teško razdoblje za mene, mnogo ozljeda, nikako da ulovim formu i dam gol - priča Ndockyt.
'U Hrvatskoj obožavam morske plodove'
U Osijeku je igrao krilo. U 52 utakmice ostvario je šest asistencija, ali nije uspio zabiti gol. Bio je meta velikih kritika, a imao je i strahovitih problema s ozljedama. Čak mu je bio upitan i nastavak karijere. Raskinuo je s osječkim klubom i ruku spasa pružila mu je Gorica.
- Bio je to pun pogodak. Gorica je bila jedan od najljepših perioda u mojoj karijeri. Bio sam u totalnom padu, dali su mi priliku nakon što sam dulje vrijeme bio ozlijeđen. Gurali su me i uvijek ću im biti zahvalan što su mi pomogli.
Prije tri godine pretrpio je veliku tragediju u obitelji. Njegova najstarija sestra preminula je nakon duge i teške bolesti, a nakon gola protiv Slaven Belupa skinuo je dres i pokazao majicu s njezinim likom. Posvetio joj je pobjedu.
- Odrastao sam u složnoj obitelji, imali smo sve što smo poželjeli. Otac je imao dovoljno novca pa nam je svima uspio priuštiti obrazovanje. Imam tri brata i sestru. Jedna sestra je preminula, bili su to jako teški dani za mene.
Bio je na istoku Hrvatske, osjetio i život u Turopolju, a kako mu je na Kvarneru?
- Jako mi se sviđa ovdje i baš uživam. Radi se baš ozbiljno i profesionalno, obožavam i navijače, nevjerojatno je kako nas guraju i daju nam dodatnu snagu. Baš sam zadovoljan i sretan što sam ovdje, borit ću se za ovaj grb i dres.
A kada je u pitanju hrana, vrlo brzo se prilagodio na morski dio Hrvatske.
- Obožavam morske plodove, baš uživam u tome. To mi je najdraža hrana, ali nisu ni ćevapi loši, ha, ha.
'Hrvatski je baš težak'
Tu je već sedam godina, ali ipak, hrvatski jezik još nije uspio svladati.
- Razumijem i znam poneke riječi, ali jezik je jako težak. Pokušavam ga naučiti.
Merveil je od 2015. godine član kongoanske reprezentacije, ima 21 nastup, a odnedavno nosi 'desetku' i kapetansku traku.
- Igrao sam za sve kategorije u reprezentaciji, sada sam i u seniorima. Prije godinu dana su me imenovali kapetanom. To mi je velika motivacija da dam sve od sebe na travnjaku i da pomognem mladima.
Uživa u Hrvatskoj, naša država osvojila ga je na prvu, ali u njegovom Kongu nije najidealnija situacija.
- Pa... Sada su izbori, a o tome baš i ne želim razgovarati, ha, ha. Loša je situacija, nadam se da će uskoro biti bolje. Unatoč svim problemima, naši ljudi su po prirodi vesele naravi i jako pozitivni. Ima nas šest milijuna, svi obožavaju nogomet, a posebno mi je drago kad se tijekom nogometne stanke vratim doma. Mnogi me prepoznaju na ulici, prilaze mi i pozdravljaju me. To mi je samo motivacija da nastavim dalje ovako - zaključio je simpatični Ndockyt.