Prošlo je gotovo četvrt stoljeća, no za navijače Barcelone neke rane nikada ne zacjeljuju. Nedavna utakmica Lige prvaka protiv PSG-a na stadionu Estadi Olímpic Lluís Companys ponovno je oživjela jednu od najkontroverznijih priča modernog nogometa. U svečanoj loži, kao ambasador Uefe, sjedio je Luís Figo, čovjek čije je ime u Kataloniji sinonim za izdaju. Reakcija publike bila je trenutna, brutalna i glasna, potvrdivši da je njegov prelazak u Real Madrid 2000. godine grijeh koji se ne zaboravlja i ne oprašta.
Od heroja do "Jude": Transfer koji je potresao nogometni svijet
Prije nego što je postao "neprijatelj broj jedan", Luís Figo bio je apsolutni heroj Camp Noua. Tijekom pet godina (1995. – 2000.), portugalski virtuoz bio je srce i duša momčadi, kapetan i miljenik navijača. Njegova kreativnost, driblinzi i strast učinili su ga jednim od najboljih igrača na svijetu, a Barcelona ga je obožavala.
A onda je, u ljeto 2000. godine, uslijedio šok. Florentino Pérez, u sklopu svoje predsjedničke kampanje za Real Madrid, obećao je dovesti najveću zvijezdu rivala. Malo tko je vjerovao da je to moguće, no Pérez je aktivirao Figovu otkupnu klauzulu i za tada rekordnih 62 milijuna eura doveo ga na Santiago Bernabéu, započevši eru "Galácticosa". Za navijače Barcelone, to je bilo više od transfera; bila je to ultimativna izdaja. Čovjek koji je nosio njihovu kapetansku vrpcu prešao je na "tamnu stranu", a ljubav se preko noći pretvorila u čistu mržnju.
Noć koja je ušla u povijest: Kiša predmeta i svinjska glava
Iako se Figo vratio na Camp Nou i prije, utakmica odigrana 23. studenog 2002. godine ušla je u legendu kao najotrovniji doček u povijesti nogometa. Atmosfera je bila toliko naelektrizirana da se mržnja mogla rezati nožem. Svaki put kad bi Figo prišao aut-liniji kako bi izveo korner, s tribina bi poletjela kiša predmeta: kovanice, upaljači, boce, pa čak i jedna staklena boca viskija.
Njegov suigrač Míchel Salgado kasnije je opisao scenu:
- Kod drugog ili trećeg kornera okrenuo sam se Figu i rekao: 'Zaboravi, prijatelju. Sam si.' Nisam mu se usudio približiti.
Vrhunac večeri, trenutak koji je postao simbol ove priče, dogodio se kada je pokraj Figa na travnjak bačena odrezana glava odojka. Bio je to groteskan, ali jasan izraz onoga što su navijači mislili o njemu – da je "svinja" i izdajnik. Utakmica je prekinuta na 16 minuta, a slike svinjske glave obišle su svijet, postavši vječni podsjetnik na slomljeno srce Barcelone.
Četvrt stoljeća kasnije: Rane koje ne zacjeljuju
Vratimo se u sadašnjost. Na utakmici protiv PSG-a, Figov dolazak u ložu izazvao je lavinu zvižduka. Prema izvješćima novinara sa stadiona, uvrede su bile "zaglušujuće", a svakih nekoliko minuta orila se pjesma: "Taj Portugalac, ku**in sin!"
Čak ni službeni status gosta Uefe nije ga zaštitio. Bivši predsjednik Barcelone, Joan Gaspart, koji je bio na čelu kluba u vrijeme Figovog odlaska, uoči utakmice je izjavio:
- Neću ga pozdraviti. U svijetu nogometa imam samo jednog neprijatelja, a ime mu je Luís Figo.
Ta izjava sažima osjećaj koji i danas dijeli golem dio navijača. Nedavni događaji potvrđuju da, čak i nakon 25 godina, za navijače Barcelone vrijeme nije zaliječilo ništa. Figo je bio njihov kralj, a u njihovim očima postao je vječiti "Juda".