Kad se kaže ‘ovisnost o američkoj tehnologiji’, ne misli se samo na aplikacije koje koristimo svaki dan. Najosjetljiviji dio je infrastruktura u pozadini, cloud, identiteti, sigurnosne usluge, mail, videopozivi, pa čak i DNS, odnosno servis koji pretvara web adrese u IP brojeve. Wall Street Journal piše da se u EU sve češće spominje najgori scenarij u kojem bi politička odluka iz SAD-a mogla ograničiti pristup ključnim uslugama, a da bi posljedice bile velike jer je velik dio europske ekonomije naslonjen na američke pružatelje usluga.
Zato se dio zemalja već miče s američkih alata barem tamo gdje mogu. The Times je ovih dana objavio da Francuska planira zamijeniti alate poput Zooma i Microsoft Teamsa u državnoj upravi domaćim rješenjem Visio, uz obrazloženje o sigurnosti podataka i 'digitalnoj suverenosti'. To je dobar primjer trenda: cilj nije da Europa prestane koristiti američke proizvode, nego da za osjetljive sustave ima alternativu i više kontrole.
Jedan od najkonkretnijih EU projekata je DNS4EU, europski DNS resolver koji se gura kao sigurnija i privatnija opcija, posebno za javne institucije i tvrtke. Projekt ima vlastitu službenu stranicu i ENISA prezentacije u kojima se naglašava cilj: DNS servis koji radi u Europi, po EU pravilima i s naglaskom na sigurnost i privatnost. Drugim riječima, ne radi se o “novom internetu”, nego o dijelu infrastrukture koji EU želi imati pod vlastitom kapom.
Paralelno ide i priča o europskom cloudu i podacima. Gaia X je jedan od poznatijih pokušaja da se napravi “federacija” usluga i pravila za razmjenu podataka, tako da tvrtke i države lakše biraju rješenja koja su usklađena s europskim pravilima. OECD i sama Gaia X organizacija taj projekt opisuju kao put prema interoperabilnosti i većoj kontroli nad podacima, a ne kao jednu jedinu EU mega platformu.
U širu sliku ulazi i svemirska infrastruktura. EU na službenim stranicama IRIS² opisuje kao projekt sigurne povezivosti, a Reuters je danas objavio da EU očekuje početne usluge do 2029. godine. Poanta je slična kao i kod clouda: za dio komunikacija, posebno državnih i kritičnih, Europa želi imati vlastite kapacitete i manje ovisiti o tuđim sustavima.
DNS4EU se širi kroz partnerstva i preporuke za institucije, IRIS² ide svojim tempom prema kraju desetljeća, a na razini država vjerojatno ćemo gledati još primjera poput Francuske, gdje se dio alata zamjenjuje domaćim ili ‘EU friendly’ rješenjima. Drugim riječima, “odvajanje” neće biti preko noći, ali trend ide prema tome da Europa barem za najosjetljivije sustave ima više vlastitih opcija.