Mi još nismo dobili ni poziv, eto tako funkcionira naš dijalog, komentirao je jučer odgodu sastanka s predstavnicima Vlade Branimir Mihalinec iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Izuzetno nezadovoljni sindikalci najavljuju nastavak štrajka, kao i nove prosvjede u srijedu i četvrtak u Zagrebu, posebice stoga što je ministar rada ponovio kako Vlada neće nuditi ništa novo nastavnicima.
Listopad će biti plaćen
- Naši stavovi su i dalje jednaki i poznati. Smatramo da je naša ponuda povećanja osnovice plaća za 6,12 posto i potencijalni rast koeficijenta za dva posto, ako ne redizajniramo cijeli sustav plaća, razumna. Vidjet ćemo kako će završiti sutrašnji sastanak, mi i dalje apeliramo da se štrajk okonča - poručio je ministar Aladrović. Što se tiče sudske zabrane štrajka i neisplata plaća, istaknuo je kako bi u ovom trenutku odbacio bilo kakve represivne mjere.
- Za listopad će štrajk biti plaćen, a sve dalje ovisi o pregovorima - istaknuo je Aladrović.
- Ako se ne riješi naš problem, svakodnevno ćemo protestirati pred Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom tijekom predsjedanja EU. Nijedan skup se neće održati, a da mi nećemo biti tamo. Ni idući tjedan nijedan skup Europske pučke stranke neće proći bez nas, nigdje se neće kretati po Zagrebu, a da ne vide naše ljude, poruke i plakate - poručio je, s druge strane, Mihalinec.
Istodobno, nastavlja se štrajk pa su danas u štrajku škole Varaždinskoj, Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj, a u srijedu u Zagrebačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Brodsko-posavskoj županiji. U školama nam kažu kako će o eventualnim odradama odlučiti tek kad završi štrajk.
Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola u Varaždinu ima zanimljiv plan za nadoknadu nastave tijekom štrajka.
- Imamo jedan prijedlog koji nam se čini dosta dobrim. Dane koje smo bili u štrajku planiramo odraditi u dvije smjene. Ne bismo željeli učenike opterećivati nastavom subotama ili pak tijekom praznika, pa smo odlučili jedan ili dva dana u tjednu odraditi i drugu smjenu.
Do polugodišta
Učenici bi u prvoj smjeni imali redovitu nastavu, a u drugoj smjeni bi odradili pola sati nadoknade, dok bi drugi dan još polovicu nadoknade. U ta dva navrata odradili bi jedan dan nastave koji nije održan zbog štrajka. Tako bi svaki tjedan odradili 1 - 2 dana nadoknade u drugoj smjeni. Do najkasnije Nove godine ili polugodišta bismo tako odradili svu nadoknadu - rekla nam je Vesna Vrček, ravnateljica Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole u Varaždinu.
Većina škola u Rijeci nije još odlučila kako će i hoće li odrađivati sate izgubljene zbog štrajka. Neke riječke škole tek su danas dobile prijedlog ministarstva o opcijama koje mogu birati za nadoknadu izgubljenih sati. Školama je ponuđeno da same izaberu koja opcija bi im najviše odgovarala, no većina škola o tome će odlučivati tek nakon štrajka.
I dok se nastavlja agonija koja sve više dovodi u pitanje provođenje reforme, naši sugovornici upozoravaju kako se sve to moglo riješiti lani, kad su sindikati potpisali granske kolektivne ugovore. Tad je ministrica Blaženka Divjak inzistirala na tome da se ne povećavaju dodaci na osnovicu, a osim toga, ugovor je potpisan na četiri godine. Kako kažu naši sugovornici, to se ne radi kad znaš da ti slijedi izborna godina. Primjerice, zdravstvo je granski kolektivni ugovor potpisalo na godinu dana i bez problema su ispregovarali sedam posto povišice.
S druge strane, loša situacija u prosvjeti nije od jučer, što ne znači da treba takva i ostati. Razgovarali smo s umirovljenom nastavnicom koja danas ima tek 3500 kuna mirovine.
- U školi sam počela raditi 1959. godine, u jednom slavonskom selu. U razredu je bilo po 40 djece, a nastavu smo držali samo direktor škole i ja, nije bilo dovoljno kadra koji je mogao raditi. Iako sam bila nastavnica hrvatskog jezika, djeci viših razreda predavala sam sve ‘društvene’ predmete, a ravnatelj prirodne. Radila sam u dvije smjene, cijeli dan, jer je djece bilo mnogo, a navečer smo imali i večernju školu za odrasle - ispričala nam je Marija (81) (podaci poznati redakciji).
Kaže kako joj je plaća bila manja od plaće učitelja i nastavnika u gradovima. Prosvjetni kadar tad je plaću dobivao od općina, odnosno gradova, a kako su općine bile siromašne, i plaća seoskih učitelja i nastavnika bila je mnogo manja od one u gradovima.
- Sredinom ‘60-ih počela sam raditi u seoskoj školi u Lici, gdje sam ovaj put predavala samo svoj predmet, ali je isto bilo po 40-ak učenika u razredu. Plaća mi je tad bila u rangu plaće NKV radnika u drvnoj industriji, koja je cvjetala - kaže nastavnica, čija mirovina nakon 35 godina radnog staža iznosi oko 3500 kuna.