Svemirski teleskop James Webb (JWST) objavio je 20. siječnja 2026. godine spektakularnu novu sliku maglice Heliks, jednog od najpoznatijih i najbližih nebeskih objekata te vrste. Ova fotografija, snimljena s dosad neviđenom rezolucijom, pruža nam izravan uvid u dramatične posljednje trenutke zvijezde nalik našem Suncu i nudi jasan prozor u daleku budućnost našeg Sunčevog sustava. Maglica, poznata po svom upečatljivom izgledu zbog kojeg je dobila nadimak "Sauronovo oko", sada je otkrivena u detaljima koji mijenjaju naše razumijevanje zvjezdane evolucije, piše Science Alert.
Pogledajte video
Pogled u budućnost našeg Sunca
Znanstvenici s velikom preciznošću znaju što će se dogoditi sa Suncem za otprilike pet milijardi godina. To je moguće jer astronomi diljem Mliječne staze promatraju zvijezde slične našoj koje su već dosegle završne faze svog života. Maglica Heliks, smještena oko 650 svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Vodenjaka, savršen je primjer tog procesa.
Ono što vidimo je planetarna maglica, užareni omotač plina i prašine koji je nekoć bio vanjski sloj zvijezde. Kada zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, ona se prvo širi u crvenog diva, a zatim odbacuje svoje vanjske slojeve u svemir.
U središtu ostaje samo vruća, gusta jezgra poznata kao bijeli patuljak. Njegovo intenzivno zračenje ionizira okolni plin, zbog čega on svijetli živopisnim bojama. Promatranjem Heliksa, zapravo gledamo nacrt sudbine koja čeka i naš solarni sustav.
Neviđeni detalji otkrivaju kozmičku reciklažu
Dok su prijašnje slike, poput onih s teleskopa Hubble, prikazivale eteričnu ljepotu Heliksa, Webbova infracrvena kamera NIRCam prodire dublje kroz velove prašine i plina. Nova slika otkriva tisuće sićušnih struktura poznatih kao "kometarni čvorovi". Riječ je o gustim nakupinama plina i prašine koje nalikuju kometima, sa svijetlom glavom okrenutom prema središnjoj zvijezdi i repom koji se proteže u svemir. Procjenjuje se da ih u maglici ima oko 40 tisuća, a svaki od njih može biti veći od cijelog našeg Sunčevog sustava.
Ovi čvorovi nastaju kada siloviti zvjezdani vjetrovi s umiruće zvijezde udare u sporije, hladnije slojeve materijala odbačene u ranijim fazama. Webbova slika, kako je objavila NASA, također jasno prikazuje prijelaz između različitih temperaturnih zona.
Plava boja označava najtopliji plin najbliži bijelom patuljku, žuta hladniji molekularni vodik, dok crvenkasti tonovi na rubovima prate najhladniji materijal gdje se počinje formirati složenija prašina.
Više od spektakularne fotografije
Maglica Heliks nije samo prizor kozmičkog umiranja, već i rađanja. Materijal koji zvijezda izbacuje obogaćuje međuzvjezdani prostor teškim elementima poput ugljika, dušika i kisika, ključnim sastojcima za formiranje novih planeta i, u konačnici, života.
Webbova rezolucija omogućuje znanstvenicima da vide zaštićene džepove unutar maglice gdje se te složenije molekule mogu formirati i preživjeti. To je proces kozmičke reciklaže u svom najčišćem obliku.
Stara između deset i dvanaest tisuća godina, maglica Heliks relativno je kratkog vijeka u kozmičkim razmjerima. Nastavit će se širiti i blijedjeti idućih desetak do dvadeset tisuća godina. Nakon otprilike 50 tisuća godina od svog nastanka, njezin će se materijal potpuno raspršiti u svemir, ostavljajući iza sebe samo bijelog patuljka koji će se polako hladiti milijardama godina. Ta ista sudbina čeka i naše Sunce, a zahvaljujući Jamesu Webbu, sada je možemo promatrati s dosad neviđenom jasnoćom.