Jede li vam se pizza, otići ćete u pizzeriju. Za dobre ćevape potražit ćete dobru ćevabdžinicu, za burek buregdžinicu. A ako želite na ribice, idete "kod Mimice".
Otprilike tako možemo opisati reputaciju danas kultnog ugostiteljskog objekta u Zagrebu, u kojem ćete pojesti "zdravi" ulični "fast food", napiti se vina i siti otići dalje. Početak Jurišićeve nekad bi se znao pretvoriti u red za gablec, no nitko nije odustajao od slasnog obroka. Jer svi znaju da se fine ribice jedu samo vruće, tako da u Mimicama nema dostave, a bogami ni rezervacije stola.
POGLEDAJTE VIDEO: Buffet Mimice
- Ide dok ima friške ribe, a za onoga tko okasni sutra bude nove ponude - smije se vlasnik Ante Mimica (63), dobri duh ovog lokala, koji će, kaže nam, sljedeće godine proslaviti 80. rođendan.
- Ma da, ove godine slavimo 75 godina otkad služimo ribice u ovom lokalu, iako će uskoro 80 godina od kada lokal radi pod ovim nazivom. Duga je povijest Mimica. Čak i ovaj lokal ima svoju priču. Prije Drugog svjetskog rata unutra je bio noćni klub Barcelona, a tijekom rata vešeraj. Onda su došli moji rođaci u Zagreb, uzeli lokal u najam i otvorili vinariju, točionicu domaćeg vina i loze te promovirali domaće proizvode iz Mimica, našeg mjesta između Splita i Ploča. Ta naša zadruga počela je raditi davne 1895. godine, a radi i dan danas. S njima surađujemo sve ovo vrijeme i uglavnom od njih nabavljamo ribu i vino - priča Ante. Iako nema Zagrepčanina koji nije kročio u Mimice, čudi se i on da za njih znaju čak i Britanci i Španjolci.
- Dolaze nam stranci koji žele probati nešto autohtono, pa su nam pričali kako su ciljano došli k nama jer su nas gledali na britanskoj i španjolskoj televiziji. Da, i njihove televizijske ekipe bile su ovdje i snimale prije otprilike tri godine, uputila ih je k nama Turistička zajednica, kao da smo obavezna gradska stanica. Još su se čudili što radimo gotovo 80 godina - kaže Ante. Prisjetio se i anegdote kad je jedan gospodin u Mimicama bio prije nego što je otišao u Ameriku, 1945. godine, onda se vratio 1985. i opet ih posjetio, a zadnji put je bio prošle godine.
4000 porcija prije izbora
Nikad, ali baš nikad, Mimice nisu zaobilazili političari.
- Svi premijeri i predsjednici, osim naše Kolinde, jeli su ribice kod nas. Tuđman je dolazio još osamdesetih, dok nije bio predsjednik, jako je volio ribice. Dolazili su i Mesić, Josipović, Račan, Orešković, Sanader, ma nema tko nije bio.
I dan danas dolaze, jedan dan možemovci, drugi dan SDP-ovci, treći HDZ-ovci. Znali su naručivati i velike porcije za predizborne skupove. Svaki put kad bi naručili, osvojili bi mandat. Prvo je Račan naručio 4000 porcija prije izbora 2000. godine, a onda je i Sanader naručio 2003. stotinjak porcija - prepričava ovaj iskusni ugostitelj i prisjeća se da su, osim političara, k njemu zalazile i druge poznate osobe, pa često nije znao je li ih vidio u Mimicama ili na televiziji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sve to nimalo ne može impresionirati gospođe koje, neke cijeli svoj radni vijek, rade u podrumu Jurišićeve 21. Baš kao i Marija, koja osmijeh ne skida, iako je pred penzijom...
- Došla sam ovamo još 1984. i ostala, evo, već 40 godina. Bila je uvijek dobra ekipa, nekad nas je radilo i po osam ili devet u smjeni. Ludnica. Stalno zafrkancija, em s kolegama em s gostima. Bilo je jako lijepo raditi ovdje - kaže gospođa dok za pultom brzinski poslužuje porciju ribica na ovalnom tanjuru za ribu s kruhom, u koji uvijek na vrh zabode čačkalicu i salvetu.
Provjereni recept ovako dugog opstanka na sceni sigurno je kvaliteta koju nude, a gostima ne smeta što je ponuda na meniju od "samo tri jela". I tako oduvijek.
Mušterije postali prijatelji
- Čini mi se kako sinergija vjernih mušterija, koji generacijski dolaze u Mimice, i nas zaposlenih čini zaokruženu priču. Mušterije za nas veže neka nostalgija. Neobjašnjivo je to. Jednostavno nas vole. Mladima nije jasno kako ponuda od 'samo tri jela' opstaje i danas. No mi radimo malo, ali kvalitetno - govori Ante. Mladi, baš kao i stariji, sjećaju se ambijenta koji je ostao nepromijenjen godinama...
- Znate što? Ne daju nam da preuredimo lokal. Ucjenjuju nas da neće više dolaziti - smije se Ante i nastavlja:
- A mnogi mušterije postali su nam prijatelji jer dolaze vrlo često. Uvijek proćakulamo. Dok sam bio mlad, otac je vodio lokal i nisam puno dolazio, svratio bih samo povremeno. No sad sam svakodnevno tu, sad mi je zanimljivo, a o penziji ni ne razmišljam - kaže nam ovaj rođeni Zagrepčanin, usput objašnjavajući kako danas, u četvrtak, nema pretjerane gužve jer se svi spremaju petkom doći na ribu. I čašu vina.
Ribu naručuje, osim od Zadruge, od mnogih drugih ribara, uvijek svježu.
- Ribice, srdele i gavuni moraju biti vrlo svježi, a lignje, primjerice, prije pripreme obavezno zamrzavamo kako bi omekšale. Inače su vrlo žilave i nisu dobre. Tajna je i u načinu pripreme. Tehnologija je tu ključ, a mi se ovdje trudimo da uvijek imamo najbolje ulje, friteze i grijače koji omogućavaju da ulje ne zagara, ali njihovu marku ne smijem otkriti - smije se. Pitali smo ga i u čemu je tajna najfinije krumpir-salate koju smo probali.
Satima čekali u redu
- Mi je radimo svaki dan, a ključ je u količini. Što ga u većoj količini napravite, bolji je. Isto vam je kao s vojničkim grahom. Ne može dobro ispasti kad radite male količine kod kuće - govori Ante i prisjeća se kako su nekad ljudi čak i satima čekali na ulici da bi uopće ušli u Mimice i najeli se, no ipak su to bila neka druga vremena, kad je za gušt i druženje uz obrok bilo malo više vremena...
- Moj otac Ante došao je ovamo 1947. Poslije je preuzeo lokal i vodio ga sve do smrti 1988. godine. Pomagala mu je i moja majka. On je zapravo napravio prvi riblji street food kod nas. Prvi, koji je ostao jedini. Ljudi su pili, a tražili su nešto za jesti, pa je otac počeo pržiti ribice. Otvarali su se tijekom godina po Zagrebu mnogi riblji fast foodovi, ali nijedan nije opstao. Meso u kontinentalnim krajevima ipak ide bolje nego riba i riblji catering. Mnogi nas uspoređuju s konceptom 'fish and chips', no to su panirani komadi ribe, to nema veze s ovim što mi nudimo. Kod nas je sve vidljivo. Mi ribu samo uvaljamo u brašno i to je to. Najbolji smo u tome i zato nas još prepoznaju - naglašava Ante, koji ima i nasljednika - Antu, koji tek ima 31 godinu. Uvodi ga u posao polako ali sigurno, s nadom da će Mimice i za još 80 godina hraniti Zagrepčane kao i dosad.