Početkom rujna proveden je drugi rok ovogodišnje državne mature, čime je za ovu godinu završio najvažniji ispit za srednjoškolce. Državna matura danas je ispitni standard, no malo tko se sjeća kako je sve počelo, prije 18 godina. Godine 2008. tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i mladih Dragan Primorac imao je ambiciozan plan uvesti standardizirani ispit za gimnazijalce, a koji bi mogli pisati i učenici strukovnih škola. Ispit bi bio i uvjet za upis fakulteta.
Projekt su najavljivali naveliko, a onda su se državi u travnju "dogodili" srednjoškolci. Nakon što mjesecima ni od koga nisu mogli dobiti suvisle informacije o tome kako će matura izgledati, što će polagati, kako će se bodovati za upis fakulteta, izašli su na ulice gradova, u jednoj od najvećih pobuna učenika i studenata još od 1968. godine.
'Šerali' na Fejs
Tisuće njih okupile su se 28. travnja 2008. u Zagrebu, Rijeci, Šibeniku, Splitu, Zadru, Varaždinu, Puli, Bjelovaru i Virovitici. Ovog ljeta razgovarali smo s dvoje sudionika i pokretača tog velikog prosvjeda, Rafaelom Tripalo i Denijem Vitkovićem. Otkrili su nam detalje koji do danas nisu bili poznati te se podsjetili tih uzbudljivih dana.
- Ja sam počela tu priču. Bio je neki mali prosvjed učenika u Šibeniku, zbog vrućine u učionicama. I onda sam skužila da nam je prosvjed opcija. Meni je već neko vrijeme ta situacija bila strašna jer nismo dobivali nikakve informacije o maturi. Imala sam set pitanja koja sam stalno postavljala ravnatelju i profesorima. Svi su samo obećavali da će nešto biti, no onda sam shvatila da ništa od toga - počinje priču Rafaela (35), koja danas živi u inozemstvu.
U školu došlo cijelo ministarstvo
Gimnazijalka se nije dala smesti.
- Guglala sam i vidjela da prosvjed moram prijaviti policiji. Prijavila sam, napisala točke koje su mi bile važne te išla po školama u Virovitici vidjeti što drugi misle. Došli smo do 15 točaka, koje sam objavila na internetskom forumu, uz poruku: 'Bit će prosvjed, neka dođe tko hoće'. I onda smo to 'šerali' na Facebook, da vide i u drugim gradovima - prisjeća se ona prijelomnog trenutka.
Uoči prosvjeda išla je na kratak put, kolege su pravili transparente, a u ponedjeljak ih je u školi dočekao show.
- U školu je taj dan došlo cijelo ministarstvo! Sjetite se, to je bilo prije interneta na mobitelima. Dočekao nas je današnji ministar Radovan Fuchs, koji je tad bio državni tajnik u ministarstvu. Nije baš bio sretan, čak me i napao, ali se poslije pismeno ispričao. Mislili su da nas je netko nagovorio na prosvjed. Bili smo svi u školskoj dvorani. I onda sam došla doma oko podne. Gledam i ne vjerujem: na 'Dnevniku' u podne ministar Primorac objavljuje kako će odgoditi. Tek tad sam shvatila da su prosvjedovali učenici u cijeloj zemlji - govori nam Rafaela.
'Idemo li ili ne?'
Tog dana učenici koji su razgovarali s medijima isticali su kako nisu na prosvjedu samo zbog sebe nego i zbog svih generacija koje dolaze.
- I ministar bi se trebao savjetovati s učenicima prije nego što nešto odluči - kazao je tad Roko Burčul, 18-godišnji učenik zadarske Pomorske škole.
Deni Vitković (35), danas uspješan odvjetnik u Londonu, bio je predsjednik Vijeća učenika u riječkoj gimnaziji. Već tad je bio aktivan, volontirao je u Crvenom križu, zanimala ga je politika.
- Rafaela Tripalo napisala je pismo i to je otišlo viralno. Iskreno, mi smo ispali kao neki vođe, no to stvarno nije bio neki masterplan nego se samo stvorila kritična masa. Mislim da je najfascinantnije u toj priči bilo to što smo se dopisivali preko interneta. Tad smo bili na kraju trećeg razreda, već smo pisali probnu maturu, no onda počneš razmišljati: 'Za godinu dana to će biti to'. A problem je bio taj što se nije znalo koji će fakulteti prihvaćati državnu maturu a koji neće, hoće li to biti umjesto prijamnog ispita, hoće li biti više razina. Toliko je bilo kritičnih pitanja na koja nije bilo jasnih odgovora - kaže nam Deni.
Tog jutra dobio je poruku od svojeg zamjenika: "Idemo li ili ne?". Riječki prosvjed organizirali su na Korzu. Deni je htio da sve bude jasno s ravnateljicom.
Objavio je u Dnevniku
- Rekao sam da i drugi u Rijeci izlaze na prosvjede, želimo se uključiti, da ovo nije protiv škole. Svi smo krenuli na Korzo, bilo nas je predstavnika vijeća učenika škola, trudili smo se da ne bude izgreda, organizirali smo mirni prosvjed. I onda je bilo pitanje što sad, pa nam je logika bila otići ispred gradske uprave, gradonačelnika. Dožupan Komadina pozvao je predstavnike škola na razgovor i tad su uletjeli mediji. Prosvjedi su završili, a tog dana u 'Dnevniku' Primorac je objavio da će odgoditi maturu. Tko god što mislio o njemu, za to mu skidam kapu - govori.
I ne samo mediji, počeli su ih na razgovore pozivati svi, od ministra, lokalnih političara, institucija... Dio profesora i ravnatelja tad im je zamjerio pobunu, nije im bilo drago izložiti škole prema ministarstvu.
Prva generacija
- Kad imaš 17 godina, onda je to sve uzbudljivo! Nisu to bile velike grupe, sve je išlo preko Facebook chata. No pismo je bilo dovoljno jasno artikulirano. To je bilo fundamentalno pitanje: ideš u školu zbog neke budućnosti. Trebali smo biti prva generacija s puno neodgovorenih pitanja, a to će nam utjecati na cijelu budućnost. Ako oni nešto zeznu, pa budemo imali lošije ocjene te propustimo fakultete na koje se nećemo upisati, to nam je bilo najvažnije - ističe Deni.
Ono što je uslijedilo mnogima zapravo nije poznato.
- Kod nas je bio predstavnik ministarstva i pozvao nas da dođemo na sastanak u srijedu. Ja uopće nisam znala tko su ti ljudi, kupila sam novine da vidim tko su. Na sastanku s ministrom bili smo, uz ostale, Roko Rumora i ja, objasnili smo mu što nas muči, a on je pitao svoje ljude kako je moguće da ta pitanja nisu riješena. Ispostavilo se da odgovori zaista nisu postojali, no nitko nije imao hrabrosti reći da to ne funkcionira - iskreno govori Rafaela Tripalo.
Desetak učenika tada su postali zvijezde. Svi su ih tražili izjave, intervjue. Sve je to vjerojatno utjecalo i na ministrove odluke. Primorac nije samo odgodio maturu nego je učenike angažirao i u izradi Pravilnika o državnoj maturi.
'Nismo bili vunderkindi'
- Roko i ja smo proveli cijelo ljeto pišući taj pravilnik. Mi smo ga branili i u Saboru, pred Odborom za obrazovanje. Sjećam se da sam ja stigla iz Virovitice vlakom, a Roko je bio u kratkim hlačama, imao je gomilu kuna u kovanicama, koje je sve morao izvaditi na ulazu u Sabor - smije se Rafaela.
Na kraju ih u Saboru nitko ništa nije pitao, Pravilnik je prošao, a oni su bili prva generacija maturanata koja je pisala službenu državnu maturu.
- Mi smo ispali kao neki mali štreberi koji su se pobunili. Nismo bili vunderkindi, no bila je to zanimljiva situacija. Bio je to briljantan ministrov potez, već samo to da nas je slušao i da nam je vjerovao. Ovo je priča o uspjehu jer je matura odrađena onako kako treba sljedeće godine. Meni je to fenomenalno - zaključuje Rafaela.
Karijera u inozemstvu
Karijera u inozemstvu završila Antropologiju i Spanjolski jezik na Filozofskom fakultetu, te postiplomski studij iz Javnog zdravstva na Medicinskom fakultetu. Posao ju je odveo u inozemstvo. Uz posao u farmaciji ozbiljno se bavi glazbom. Kao pjevačica bila je i u zboru Bečke filharmonije, te Londonske simfonije, a to ne može ostvariti u Hrvatskoj. U Londonu dalje niže uspjehe, pa je tako prošle godine kao članica London Symphony Chorusa dobila Grammyja za najbolji album filmske glazbe za film Maestro.
Kaže kako poslije srednje više nisu bili interesantni javnosti.
- Neko vrijeme povezivali su me s Mikom Tripalom, on je moj predak, pa su svi to povezivali, na Filozofskom je dio ljudi znao da sam to ja, no aktivizam me više nije privlačio što ih je razočaralo - smije se.
- U tom trenu još nisam mislio o tome što dalje. Kad smo maturirali 2009., Hrvatska još nije bila u EU. Zadnje godine faksa otišao sam u Češku na Erasmus i nakon toga preselio u London. Ondje sam upisao Master, položio razliku ispita i više se nisam vraćao. Ja sam odvjetnik za tržišno pravo, no od 1. srpnja počeo sam raditi u uredu za studente. I radim baš na projektu uvođenja novog režima za žalbe za provedbu slobode govora. Tako da sam na neki način i dalje u borbi za prava učenika i studenata - ističe.
U Hrvatsku se ipak ne planira vraćati, no često surađuje s kolegama ovdje, posebno sa svojim Pravnim fakultetom u Rijeci. Državna matura daleko je iza njih, stvari su se u ovih 18 godina itekako promijenile, no generacija pobunjenih učenika 2008. pokazala je koliko može biti snažna riječ mladih. I još važnije, koliko je važno da političari poslušaju glas onih za koje rade. Kad bismo barem to češće doživjeli.