Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva donijelo je Rješenje o određivanju zona ograničenja, tzv. bedreničkih distrikata radi suzbijanja širenja opasne zarazne bolesti bedrenice (antraksa) među domaćim životinjama. Ova mjera stupila je na snagu 21. srpnja, a cijepljenje životinja na ugroženim područjima već je u tijeku pod nadzorom ovlaštenih veterinara.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/Zvonimir Barišin/Pixsell

Zone pod posebnim mjerama obuhvaćaju sljedeće dijelove Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije. Riječ je o svim naseljima na području općina Hrvaca, Muć i Vrlike te o svim naseljima na području općina Biskupije, Civljana, Drniša, Kijeva, Knina, Ružića i Unešića. Na tim se područjima provode pojačane veterinarske mjere - zabrana premještanja životinja, kontrola populacije glodavaca, zbrinjavanje lešina, čišćenje i dezinfekcija, kao i obvezno cijepljenje stoke.

Foto: IVC Mjere propisane Programom suzbijanja bedrenice, donesenim temeljem Zakona o zdravlju životinja, moraju dosljedno provoditi svi subjekti koji drže, prevoze ili rukuju životinjama, proizvode ili skladište proizvode životinjskog podrijetla, bave se hranom za životinje i nusproizvodima, provode lovne, šumarske ili druge aktivnosti na zaraženim područjima.

KOMENTIRA: ALEN GALOVIĆ Priča o bedrenici je skandal, hoće li itko za to odgovarati?

To uključuje fizičke i pravne osobe, od vlasnika stoke, lovaca i šumarskih djelatnika, do veterinara, ovlaštenih veterinara, veterinarskih inspektora i lovoovlaštenika. Svi su dužni pridržavati se propisanih mjera zaštite i izvještavanja.

Bedrenica je teška i zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Bacillus anthracis. Ona stvara izrazito otporne spore koje mogu preživjeti u tlu i po nekoliko desetljeća. Najčešće pogađa preživače, goveda, ovce i koze, ali može se pojaviti i kod konja, svinja te divljači. Bolest se može prenijeti i na ljude.

Foto: IVC Do zaraze kod životinja dolazi najčešće unosom kontaminirane hrane, poput trave ili sijena, te udisanjem spora koje se nalaze u tlu ili vodi. Spore nastaju kad bakterija dođe u dodir s kisikom i mogu dugo ostati prisutne u okolišu.

Kod životinja bolest često nastupa iznenada i završava smrću, ponekad bez prethodnih simptoma. U nekim slučajevima mogu se uočiti  teturanje i drhtanje, otežano disanje i probavne smetnje, nadutost trupla i krvavi iscjedak nakon uginuća.

POMOR STOKE POD SVILAJOM 'Uzorci za bedrenicu došli su nam raspadnuti, nismo je mogli dijagnosticirati. Ali onda...'

Zaražene životinje se ne liječe, već se provode mjere kontrole poput zabrane kretanja, zbrinjavanje lešina, dezinfekcija prostora, suzbijanje glodavaca i obavezno cijepljenje preostale stoke.

Foto: IVC Ministarstvo apelira na sve posjednike životinja da odmah kontaktiraju veterinara ako sumnjaju na bolest ili dođe do uginuća životinje, spriječe kontakt drugih ljudi i životinja sa zaraženom jedinkom ili lešinom, koriste zaštitnu opremu (maske, rukavice, zaštitna odjeća), ne konzumiraju meso životinja za koje se sumnja da su zaražene, provedu temeljitu higijenu nakon rada sa životinjama.

RAVNATELJ HZJZ-A O ZARAZI Capak: 'Zbog bedrenice među životinjama, pod terapijom 41 osoba. Nitko nema simptome'

Iako je znatno rjeđa kod ljudi, infekcija je moguća i opasna. Postoje tri oblika bolesti. Kožni antrakt najčešći je oblik, a javlja se kao tamna, bezbolna rana na koži. Plućni antraks je rijedak, ali s visokom smrtnošću, koji nastaje udisanjem spora. Crijevni antraks razvija se nakon konzumacije zaraženog mesa.

Foto: IVC Liječenje je moguće ako se bolest prepozna na vrijeme, no uvijek mora biti pod liječničkim nadzorom i uključuje primjenu antibiotika.

Ministarstvo poziva sve uzgajivače stoke da redovito cijepe svoje životinje te odmah obavijeste veterinare o svim sumnjivim slučajevima. Oprez, odgovornost i suradnja s veterinarskom službom ključni su u sprječavanju širenja bolesti.

ANTRAKS AFERA Ravnatelj Štampara o bedrenici: 'Epizootijom se upravljalo ispod minimuma stručnog standarda'

Za dodatne informacije građani se mogu obratiti nadležnoj veterinarskoj organizaciji ili izravno kontaktirati Ministarstvo poljoprivrede.