"Psi laju, a karavane prolaze", s lakoćom je, uz cinični osmijeh, izjavio bivši premijer Ivo Sanader 2010. godine na gospodarskom forumu u Austriji, odgovarajući na pitanja novinara o optužbama u sklopu pravosudnih istraga o Hypo banci u Austriji i Hrvatskoj.
"Psi laju, a karavane prolaze", izjavio je premijer Andrej Plenković jučer pred hrvatskim novinarima, komentirajući najavu ustavne tužbe Grada Zagreba protiv hrvatske Vlade zbog organizacije dočeka Marka Perkovića Thompsona u pratnji brončanih rukometaša na Trgu bana Jelačića.
Čini se da HDZ-ova retorička jabuka ne pada daleko od stabla.
Zašto je premijer Plenković posegnuo upravo za Sanaderovom konstrukcijom kako bi odbacio ozbiljne optužbe za kršenje Ustava i zakona prilikom uzurpacije gradskog prostora za organizaciju dočeka Thompsona i rukometaša bez dozvole lokalne samouprave?
I zašto je s jednakom lakoćom odbacio tvrdnje kako je njegova Vlada napravila opasan presedan koji bi mogao biti poguban i za druge jedinice lokalne samouprave u kojima bi Plenkovićeva vlada željela nametnuti svoju volju?
Zar je ustavna tužba doista zaslužila da ju se isprati ciničnim komentarom "psi laju, a karavana prolazi"?
HDZ-ov Ustavni sud
Vjerojatno Plenković zna što govori: ustavna tužba doći će na Ustavni sud nad kojim on, prema vlastitom priznanju, želi imati političku kontrolu. "Bilo bi to pravedno i pravično", kazao je nedavno Plenković, objašnjavajući kako bi HDZ kao izborni pobjednik trebao imenovati dva svoja ustavna suca, nasuprot jednom oporbenom.
Možda bi zbog toga HDZ-ova karavana mogla nastaviti gaziti po Ustavu i zakonima, dok politički, ustavni, pravni, medijski "psi laju".
Plenković je naglasio kako je "ovaj trenutak bio važna politička prijelomnica", zaključujući kako su Tomašević i Možemo! zabranom Thompsona na dočeku rukometaša "dali crveni karton sportašima, narodu i ljudi će to zapamtiti".
No Plenkovićev desant na Trg bio je važna politička prijelomnica jer je Plenković, nakon okupacije i uzurpacije svih drugih institucija, najnovijim, ali ne i jedinim, nametanjem svoje volje i gaženjem ovlasti lokalne samouprave u ime nekakvih "državnih interesa", pogazio Ustav i zakone koji garantiraju neovisnost općina, gradova i županija.
Gdje to stoji u Ustavu?
Da bi se pokušao opravdati tvrdnjom da su "nastupili tek kada su shvatili da oni neće organizirati nešto" te da je to što su napravili "utemeljeno na Ustavu i na zakonu". A taj zakon propisuje da državna vlast može intervenirati u slučaju nacionalne sigurnosti, zdravlja i drugih važnih pitanja. Je li doček Thompsona upravo takvo pitanje?
No bez ikakve sumnje, bila je to "politička prijelomnica".
Jer, premijer Plenković dosad je na mnoge kreativne načine udarao po Možemo! i po Tomislavu Tomaševiću: krenuo je od divljih svinja i otpada, nastavio s petokrakom i Hipodromom, upregnuo Thompsona, nogometne huligane i Dražena Keleminca, a onda došao do sabotiranja GUP-a, do "Bačićevih zakona" kojima država može pregaziti ovlasti lokalne samouprave u upravljanju prostorom, kao i do postavljanja bine - i kontroverznog pjevača - u gradu bez dozvole i dogovora s Gradom.
Učinio je to navodno u ime kupovanja naklonosti građana, navijača, rukometaša i Thompsona, a zapravo samo radi udaranja po Tomaševiću.
Karavana gazi sve
I napravio je to pod parolom "Psi laju, a karavane prolaze", što znači da se Plenković u svom obračunu s Tomaševićem neće obazirati ni na Ustav, ni zakone, ni propise, ni temeljnu pristojnost, već će provoditi samovolju u ime državnih interesa.
Ako se doček Thompsona i rukometaša uopće može proglasiti državnim interesom, a ne pukim populizmom i demagogijom. Jer se Vlada nije tako žurila organizirati doček vaterpolista u Zagrebu.
Vjerojatno zato što nisu služili kao kulisa za Thompsona.
Ako je, dakle, ovo bila "politička prijelomnica", i ako se najava ustavne tužbe odbacuje ciničnim komentarom "psi laju, a karavana prolazi", onda će se naredne tri godine do izbora činiti kao vječnost. I pitanje što će od Ustava i zakona uopće ostati.