Majka Kristiana Vukasovića, 18-godišnjaka koji je stradao u splitskom zatvoru, završila je na Psihijatriji splitskih Firula kada je krajem srpnja prvi put vidjela sina s lisičinama na Općinskom sudu u Splitu na dan suđenja.
- Sada je kući pod tabletama. Kada je Kristian završio u komi u bolnici 1. kolovoza, nisam joj to smio reći. Usudio sam se tek nakon dva tjedna, kada mi je doktor kazao da joj moram reći. Pojačao joj je dozu tableta te je uspjela otići na sprovod našem sinu - kaže za Slobodnu Dalmaciju Stipan Vukasović (52), neutješni otac Kristiana (18), njihova jedinog djeteta, koji je umro u bolnici gdje je doveden iz zatvora na splitskim Bilicama u stanju moždane kome.
Otac je otkrio kako se Kristian ponašao kad bi ga posjećivao:
- Dolazio sam kod njega svaki drugi dan. Sjećam se tako jednom kako je bio kao drogiran, kao da se tek digao iz kreveta. Kazao mi je: "Tata, popio sam puno Normabela!" To je bilo kada je drugi put došao iz bolnice za osobe lišene slobode u Zagrebu. To su mu valjda davali jer je bio nemiran. Dok je boravio u zagrebačkoj bolnici, kontaktirao sam svakodnevno s jednom gospođom koja bi mi kazala da je pod terapijom i da je smiren. Inače, kada bi ga s Bilica odveli u Zagreb, ne bi mi javili dok on ne bi rekao u bolnici: "Javite mi tati!" i onda bi me oni nazvali.
Na pitanje je li imao povjerenja u sustav, u sud, tužitelje i odvjetnika, da će učiniti sve što je najbolje za njegovog sina odgovorio je:
- Jesam. Vjerovao sam sudu, vjerovao sam tužiteljima, vjerovao sam odvjetniku. S punim povjerenjem sam dao da oni odluče što je najbolje za njega. On je osjećajan previše, on je dobro dite - počeo je govoriti Stipan o svom sinu kao da je živ, i onda su potekle suze.
Kada se nesretni otac donekle smirio, pojasnio je kako je on shvatio sve što se događalo na sudu.
- Rekli su mi da je zakon takav, da je on to napravio, da je punoljetan i da ima odvjetnika po službenoj dužnosti, i da ga se mora osuditi te da odgovara za svoje postupke.
Stipan nije znao da mu sin u u nekim dijelovima postupka biti suđen prema zakonu za maloljetnike:
– Nitko me nije informirao o tome. Dao sam im sve dokumente, da ima ADHD, da ima tjelesna i mentalna oštećenja i teži invaliditet. Oni bi morali znati s kakvim se djetetom radi.
Otkrio je i što je vidio na sinu kad su ga doveli iz zatvora u bolnicu:
- Vidio sam modrice po trbuhu. S desne strane je imao debeli krvni podljev od 15 centimetara. Pitao sam doktoricu šta je to, a ona je rekla da ne može ništa komentirati, da će snimiti bubrege da vide ima li unutarnjeg krvarenja. Pitao sam je li otrovan, rekla je da ima samo supstance lijekova u krvi. Odmah mi je rekla i da mu je mozak oštećen 95 posto. Tada je došao muškarac u civilu i kazao da je on zapovjednik iz zatvora, da je došao s godišnjeg odmora i da on mora slušati što mi doktorica kaže. Izašao sam vani jer mi je bilo loše, a kada sam se vratio, odveli su ga na snimanje glave. Sutradan sam došao natrag na Križine, bio je na petom katu, na Jedinici intenzivnog liječenja, te me stražar koji je bio tamo nije pustio da vidim sina. Pitao sam ga zašto ne mogu vidit sina, on mi je rekao: "Ne može Bog ući unutra! Treba ti posebna dozvola od suda!" Ne znam ni zašto ga je čuvao kad je bio u komi ni zašto je meni kao ocu trebala dozvola da vidim sina. Otišao sam tada na sud na Dračevac i dali su mi dozvolu te sam tek onda mogao vidjeti Kristiana. Toga dana sam išao i u Drugu policijsku postaju i rekao da sumnjam na počinjenje kaznenog djela. Otišao sam s dva policajca u civilu na Križine jer sam tražio da ga slikaju. Međutim, pravosudni policajac ih nije pustio unutra, a oni su onda otišli dva kata niže kod doktorice na razgovor. Nakon deset minuta su izašli i otišli, i ja od tada ništa ne znam što je policija napravila.
Stipan se nada pravdi:
- Očekujem da pravda izađe na vidjelo. Sustav je meni ubio sina, pravosuđe i uprava zatvora. Neka krivci odgovaraju i da se ovo ne dogodi više nikome. Neka odgovaraju pred Bogom i pred sudom, kaže za Slobodnu.