Kako je krenuo predsjednik Zoran Milanović, do kraja mandata moći ćemo parafrazirati izjavu Milana Bandića “Svatko tko nešto vrijedi u hrvatskoj politici bio je u Remetincu” u “Svatko tko je Milanoviću stao na žulj, predsjednik mu je izvadio biografiju i stavio na Facebook”.
Pogledajte video: Milanović svaki dan ima novu metu
Milanović je obećao građanima u izbornoj noći da će se truditi “da nikoga bez potrebe ili namjerno ne povrijedi, da bude uho i glava za svakoga, a manje rame za plakanje, da vodi dijalog svjestan da nas ima različitih, različitih pogleda na svijet, predrasuda, na koje ni sam nije imun, jer je obično ljudsko biće...”
Ne znamo jesu li se ljudi koji su se našli na Milanovićevu “zidu” sramote osjetili povrijeđenima, ali kad je riječ o vremenu koje im je posvetio i dužini teksta, nisu imali razloga.
Zna sve o svakome
Posvetio im je, naime, mnogo više vremena nego što bi itko očekivao. Nitko više predsjedniku ne može imputirati da je u Taču ili “klubu” jer svi znaju da je na Facebooku.
Činjenica jest da se ondje ljudi na njegovu zidu ne nađu bez razloga. On samo reagira nakon što ga netko prozove, iskaže svoj stav ili mišljenje s kojim se predsjednik ne slaže.
Ono što je zanimljivo, predsjednik zna sve o svakome, pa i o novopečenim političarkama, gdje su bile i što su radile.
Tako je, primjerice, zastupnici Daliji Orešković spominjao i bivšeg supruga rekavši: “Dalija Orešković je osoba koja je u 36. godini života došla na čelo Povjerenstva za sukob interesa kao potpuno nepoznata i drugorazredna odvjetnica. Dakle, ništa. Oslanjala se na infrastrukturu svog tadašnjeg supruga, koji je relativno ozbiljan odvjetnik” te pojasnio da “ozbiljan odvjetnik” znači biti uspješan, materijalno situiran i glasovit po borbi za nečija prava. No upitno je koliko je to činjenično točno jer Dalija Orešković je radila kao odvjetnica u odvjetničkom društvu Gorana Mikuličića kad je ondje stigao Frane Letica kao vježbenik.
Dakle, odvjetničkim poslom bavila se prije bivšeg supruga, a vježbenici uče i oslanjaju se na odvjetnike. No “istina je voda plitka”, kako kaže Milanović.
U izbornoj noći Milanović je ujedno rekao da “neke stvari se trebaju reći drugačije i da je to sam na svom političkom putu osjetio” te dodao:
“Ponekad sam znao napraviti štetu ljudima, a da to nisam niti osjetio. Mislim na moralnu štetu, na njihove osjećaje. Neka znaju da to nikada nije bilo namjerno”.
Namjerno ili ne, ostavio je do sada dojam kako mu više smeta što političarke govore o njemu nego političari i politički analitičari jer dosjetke i usporedbe kojima opisuje zastupnice mnogo su bogatije od opisa političara.
Tako je Marijanu Puljak i Daliju Orešković nazvao Thelmom i Louise, samodopadnim narikačama, a Radi Borić neizravno je rekao da je “dezerterka” izjavivši da se “upisala u partizane u svibnju 1945. dok se još ginulo u borbama za Rijeku i Istru, ali ona tamo nije uočena...”
Tomislava Tomaševića nazvao je “bitno manje nekorektnim političarom” (u usporedbi s Borić), a političkog analitičara Žarka Puhovskog nazvao je umirovljenim mudroslovom i drukerom.
No kako Milanović kaže:
“Budimo jedinstveni u različitosti, mala, ali moćna i žilava nacija”.