Na današnji dan 1989. godine pogubljen je zloglasni serijski ubojica Ted Bundy. Njegovi jezivi zločini šokirali su SAD, priznao je čak 30 ubojstava, brojka je vjerojatno i veća... Na prvu dojam za njega biste vjerojatno rekli da je šarmantan, s dobrim smislom za humor, da je inteligentan, jako zgodan. da je nježan i nije sklon ispadima.... Sve ono najbolje što možete poželjeti od osobe. Ukratko, na prvu, idealan partner, sin, susjed, roditelj... Ali ispod svega toga, ispod te debele fasade – čisto zlo. To bi bio najkraći opis američkog serijskog ubojice Teda Bundyja.
Ovaj zgodni mladić sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća počinio je neke od najgorih zločina koje Amerika pamti, na samom kraju priznao je 30 ubojstava, ali smatra se kako je brojka puno, puno veća...
U velikom tekstu „The roots of evil“ (Korijeni zla) nastalom u svibnju 1989. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Bundy pogubljen, novinarka Vanity Faira Myra Macpherson uz pomoć psihijatrice Dorothy Lewis pokušala je dokučiti Teda Bundyja. Dokučiti čisto zlo.
Mračna tajna 'savršene' obitelji
Dr. Lewis, koja je godinama radila na slučaju ovog serijskog ubojice i koja je provela posljednje sati njegova života s Bundyjem u više je svojih radova isticala kako se ljudi ne rađaju zli i opaki, već to postaju zbog svoje okoline. A u kakvoj je okolini Ted odrastao? Na prvu, baš kao što je on to bio izvana – sve je bilo idealno. Ali tu počinje mračna i tajnovita prošlost njegove obitelji...
Iako je odrastao i svoj niz ubojstava počeo u Seattleu, Bundyjev životni put počeo je u Philadelphiji u obitelj Cowell. Rođen je kao Theodor Robert Cowell 24. studenog 1946. godine od majke Eleanor Louis. Identitet njegova oca nikad nije otkriven.
Cowelli su, izvana, djelovali kao skladna familija. Bili su na glasu kao radišni, inteligentni i pošteni te nisu imali nikakvih problema sa zakonom. Tedov djed Sam bio je uspješni krajobrazni vrtlar s vlastitom kompanijom, cijenjen u zajednici, jedan od onih 'pouzdanih' tipova. Odavali su dojam skladne američke obitelji.
Ali taj sklad prestao je postojati čim bi ušli unutar svoje četiri zida. Sam Cowell je, po riječima vlastite obitelji i istraživanja dr. Lewis, bio izrazito agresivan i zastrašujući čovjek.
- Bio je jako ponosan na svoje biljke. Zlostavljao je životinje koje bi se približe njegovu vrtu. Ponekad je imao užasne izljeve bijesa na radnike. Nismo se veselili njegovu povratku kod kuće s posla. Idući izljev bijesa uvijek je bio iza ugla. Jednom me, jer sam spavala do devet ujutro, samo nasilno bacio iz kreveta na pod. Inače me nije tukao. Bio je više verbalni tiranin nego fizički – pričala je za Vanity Fair Bundyjeva teta Julia 1989. godine i odmah dodala:
- Mislim da moja majka nikad nije ništa odlučila ili mu se pokušala suprotstaviti – kazala je Julia.
I dok djecu, osim rijetkih ispada bijesa, nije izlagao fizičkim kaznama, Samova supruga Eleanor često je zbog njegova nasilja završavala u bolnici. Kasnije se neuspješno liječila od depresije, a na kraju ju je bilo strah izaći iz kuće. Sam ju je slomio.
- Oduvijek sam smatrala da je on potpuni luđak – rekla je o Samu njegova sestra Virginia.
Rasist ovisan o pornografiji
- Skrivao je velike količine pornografskog sadržaja, iako je u crkvi bio glavni njegov protivnik. Također je bio veliki rasist – dodali su drugi Samovi rođaci.
A najsličnija neugodnom i agresivnom Samu bila je njegova najstarija kći, nazvana po svojoj majci, Eleanor Louise. Bundyjeva majka bila je predsjednica crkvene zajednica mladih u svojoj župi i po standardima njezina oca, odlična kćer. Zajedno su smatrali kako je za obitelj najvažniji imidž prema izvana te su na to jako pazili.
- Uvijek je nju otac isticao kao pozitivan primjer i nekoga na koga bi se mi ostali trebali ugledati. Ja sam bila crna ovca obitelji jer sam bila otvorenija od nje – ispričala je Tedova teta Julia o svojoj sestri te 1989. godine.
Ali stvari su se u životi Eleanor Louis naglo promijenile kad je saznala da je trudna. U to vrijeme, u tako konzervativnoj obitelji, to je bila velika sramota. Pogotovo jer se identitet oca nije znao.
- Otac mi je zabranio da ikome kažem da je Eleanor Louise trudna. Prije toga je izbačena iz crkvene grupe i rečeno joj je da tamo više ne pripada. Samo je jedne noći spakirala stvari i otišla iz kuće – prisjetila se Julia.
U sedmom mjesecu trudnoće napustila je roditeljski dom i otišla u kuću za neudane trudnice u Vermontu. Roditelji je nisu ni ispratili na put. Kasnije je dijete ostavila u domu na dva mjeseca i nestala. Njezini roditelji su tad razgovarali o tome da unuka pošalju na posvajanje, ali su ga odlučili zadržati i odgojiti.
- Čim sam čula da Eleanor Louis više ne živi kod roditelja, znala sam da se događa nešto čudno. Iduća stvar koju sam čula je da su Sam & Eleanor posvojili dječaka. Znala sam da nema nikakve šanse da je to istina. Pa ona se nije bila u stanju brinuti ni za samog sebe, a on je bio agresivan. Znala sam odmah da je Louise majka. Ali moj brat je odlučio sakriti činjenice i nastaviti s fasadom savršene obitelji – rekla je Samova sestra Virginija tada.
Eleanor Louise se nakon nekoliko tjedana lutanja vratila u roditeljski dom gdje je već odlučeno kako će Teda Sam & Eleanor odgajati kao svojeg sina. Ted je tako odrastao misleći da je njegova majka zapravo njegova sestra.
Dok je bio mali i živio s djedom/bakom tj. po novome mamom i tatom, jedna tema bila je zabranjena za razgovor u njihovom kućanstvu. Identitet pravog Tedovog oca. Tedova majka nerado je progovorila o tome u ovom intervjuu, ali postoje i druge teorije.
- Upoznali smo se početkom 1946. preko prijatelja s mojeg posla. Ne sjećam se kako se taj prijatelj zvao – rekla je Louise i dodala kako ju je taj muškarac na brzinu zaveo, a onda i ostavio. Kazala je i kako joj je ostavio krive podatke te da ga kasnije nije mogla pronaći.
O tome nije htjela puno govoriti. Dio onih koji su proučavali povijest obitelji Bundy/Cowell smatraju kako je i ta priča samo dimna zavjesa. Jedna od teorija je kako je Tedov otac stariji, oženjeni muškarac iz njihove župe koji ju je zaveo na jednom crkvenom izletu.
Treća, daleko najmračnija teorija, koju zastupaju neki istražitelji slučaja Bundy, ali i poznavatelji obitelji Cowell je ona da je Ted zapravo rođen iz incestuozne veze Sama sa svojom najstarijom kćerkom.
Gnjusna teorija: Djed mu je otac?
- Ne, nema šanse. To jednostavno nije istina – komentirala je tu teoriju Eleanor Louise, ali, kako je novinarka Myra Macpherson zabilježila, u njezinom glasu nije bilo gnušanja prema toj odvratnoj teoriji.
- Gledajte, sve nas je iznenadilo to što Sam nije krenuo u veliku potragu za tim misterioznim muškarcem koji mu zaveo kćer i onda pobjegao od nje. Bio je eksplozivne naravi i svi smo očekivali nešto tako – rekao je jedan član šire obitelji Cowell i odmah dodao:
- Jednom prilikom za večerom netko je upitao za identitet Tedova oca. Sam je skočio sa stola i poludio. Nikad ga nisam vidio tako ljutoga.
I tako je mali Ted odrastao u disfunkcionalnom domu punom straha i nasilja, misleći da mu je majka sestra.
- Tata je, baš kao na svoje biljke, pazio i na to da odajemo dojam savršene obitelji. I Louise je bila takva. Složili su svoju priču, istinu su duboko zakopali i nastavili su s novom stvarnošću – rekla je Tedova teta Julia.
I dok prema izjavama Bundyjeve obitelji, koje je pribavila dr. Lewis, život pod krovom s nasilnim ocem nije bio nimalo jednostavan,Tedova majka Eleanor Louis se s tim ne slaže. Kaže da nikad nije osjetila nikakvu sramotu ni poteškoće u životu zbog situacije s trudnoćom. Tvrdi da su bili 'najobičnija obitelj'
Ta teorija, da mu je djed otac, se ispostavila lažnom.
'Bili smo obična obitelj'
- Otac je imao žestoku narav i ponekad se znao naljutiti i urlati. Ali, ali... To nije bilo ništa posebno. Nikad nije bio fizički agresivan prema nama. S vremenom je život s njim postao puno lakši, omekšao je... Bilo je to najobičnije američko kućanstvo za to vrijeme, otac je ponekad urlao i pravio scene ali ništa posebno – ispričala je Bundyjeva majka, ali i dodala kako je otac s vremena na vrijeme fizički zlostavljao svoju suprugu.
- Ta dr. Lewis smatra kako je stručnjakinja za Tedovo odrastanje i kako je sve to izazvalo agresivno okruženje u kojem je odrastao, ali to nema veze s istinom – branila se Eleanor Louis od novinarke Myre kad ju je ova suočila s istraživanjima i izjavama dr. Lewis.
Prema slikama iz razdoblja dok je Ted živio s djedom, bakom, majkom i tetama potječu i fotografije sretnog, razigranog djeteta koje uživa u svoj pažnji ovog svijeta. Baš kao što je njegova majka tvrdila. Ali fotografije često lažu i sakrivaju pravu istinu.
- Jednom prilikom, kad sam imala 15 godina, probudila sam se i Ted, tad tek malo dijete, je stajao nad mnom. Imao je tri kuhinjska noža kod sebe. Prepala sam se, potjerala ga i noževe vratila u kuhinju. Odmah sam rekla ostalima u kući, ali nitko nije reagirao. Nitko se nije ni uznemirio zbog tog događaja. Nevjerojatno – prisjeća se Bundyjeva teta Julia u razgovoru s dr. Lewis prvog puta kad je u Tedu vidjela nešto zlokobno.
- Napokon je netko otkrio koliko je zapravo poremećeno dijete Ted bio. Djeca, kod kojih se javlja takvo ponašanje, iz mojeg iskustva su samo djeca koja su pretrpjela teško zlostavljanje i imaju bolne traume, ili pak ona koja su svjedočila takvim nemilim, nasilnim događajima. Po onome što je obitelj ispričala, Tedov djed Sam zvučao je kao duboko poremećena osoba - rekla je dr. Lewis.
S tom teorijom Dr. Lewis kako je Ted bio žrtva ili svjedok nečega užasnoga slaže se većina stručnjaka, ali i dio članova obitelji Cowell koji su ih poznavali.
Novo prezime i novi život
Kad je navršio tri godine, Ted je sa svojom majkom, koju je tada zvao „mamice“ iako mu je bilo rečeno da mu je ona sestra, odselio od obitelji iz Philadelphije u Tacomu. Nije se pretjerao socijalizirao s drugom djecom pa mu u toj mreži laži obiteljskih odnosa ništa nije bilo čudno i sporno. Odrastao je pomalo pod staklenim zvonom.
- To odvajanje od njegova djeda, jedine osobe u kojoj je Ted imao neku očinsku figuru sigurno nije bilo dobro za njega. Sam je bio jedini koji je bio 'nježan i brižan' prema Tedu. Nikad se nije prema njemu ponašao agresivno. Bio mu je ljubimac. A onda je otišao kao dijete, u nepoznato s osobom koja ga zapravo nikad nije voljela ni htjela - pisali su američki mediji.
Kad su došli u Tacomu, Eleanor Louise odmah je promijenila svoje prezime iz Cowell u Nelson kako bi se mogla predstaviti kao udovica ili razvedena žena. Ubrzo je upoznala bolničkog kuhara Johna Bundyja i par se oženio.
Tako je Ted, u 5. godini života, imao tri različita prezimena, dva različita oca, dvije različite majke, braću i sestre koja su mu zapravo tete i stričevi...
S očuhom se Ted nije pretjerano slagao. Za njega je on bio bezveznjak, a Ted je imao u glavi više ciljeve za svoj život.
- Johna je zvao tata, a za drugog muškarca (biološkog oca), nikad nije pitao, O tome nismo nikad razgovarali – pričala je te '89 Eleanor Louise za Variety.
John Bundy i Louise kasnije su dobili još četvero djece, ali za zajednička druženja, poput obiteljskih izleta itd., Ted nikad nije bio zainteresiran. Izbjegavao je polusestre i polubraću, a prijateljima se žalio kako mu je očuh "glupast i zarađuje premalo novca“.
Kasnije u životu, kad je već uhvaćen i osuđen, Ted je tvrdio da mu nikad nije smetala činjenica što ne zna tko je njegov otac.
- Ne znam zašto svi prave tako veliku stvar oko toga. Kao da je to nešto prebitno – rekao je jednom prilikom.
Ali njegov prijatelj iz škole Terry Worwick kaže da se Ted teško nosio s tom činjenicom te da mu je, kad ga je ovaj pokušavao utješiti, jer su mu se druga djeca izrugivala zbog toga, Ted rekao „Lako je tebi kad ti nisi kopile“.
Opčinjen seksom i nasiljem
U školi je Ted bio jako dobar učenik, Njegova majka nakon pogubljenja pokazivala je s ponosom novinarima njegove školske ocjene. Sve same četvorke i petice. Uz tek neke opaskice kako se treba malo bolje ponašati.
Unatoč popularnosti u školi i dobrim ocjenama, već prije puberteta Ted je, smatraju stručnjaci imao opsesiju s pornografijom i nasilnim sadržajem. Kasnije su se te dvije opsesije spojile i postale jedna - najmračnija moguća opsesija. Opsesija s ubojstvom i seksualnim zlostavljanjem žena.
Psihijatrici je jednom prilikom ispričao kako je u osnovnoj školi često odlazio u svoj školski ormarić masturbirati, te da su ga nekoliko puta uhvatili u činu. Po noći, po vlastitom priznanju, nakon poveće količine alkohola, znao je viriti kroz prozore u potrazi za obnaženim ženama. Prikupljao je i pornografski sadržaj kojeg je našao odbačenog u smeću.
U posljednjim satima života priznao je dr. Lewis u razgovoru kako je bio opčinjen s te dvije teme. Seksom i nasiljem.
- Mislim da je to prenapuhano. Nije on bio nikakav pervertit. Sve što sam našla od pornografskog sadržaja po kući je bilo nekoliko Playboya. Mi smo svoju djecu dobro odgajali i nismo ih slali u crkvu već smo tad s njima tamo išli. Nikad nije bio problematičan i imao je veliku grupu prijatelja – branila je Teda njegova majka.
Srednju školu završio je 1965. godine i došlo je vrijeme da se Ted, omiljeni dečko iz srednje škole koji je uvijek dobro prolazio kod djevojki, odluči za fakultet...
Prvo je studirao na sveučilištu u Tacomi, da bi se iduće godine prebacio na studij kineskog jezika u Seattleu. Tamo je 1967. ubrzo upoznao svoju prvu veliku ljubav, damu koja je poznata pod pseudonimom Stephanie Brooks. Nedugo zatim Ted je napustio studij te je radio nekoliko slabije plaćenih poslova, a počeo je sudjelovati u radu republikanske stranke kao volonter. Razočarana njegovim nedostatkom ambicija u životu, Brooks je 1968. prekinula vezu s Bundyjem te se vratila obitelji u Kaliforniji.
Za dr. Lewis, to je, uz Tedov 'poremećen' odnos s majkom, bio 'okidač' njegova niza zločina. Neko vrijeme Ted je putovao Amerikom, još je jednom upisao fakultet, ali je nakon samo jednog semestra odustao, da bi 1969. godine upoznao razvedenu majku jedne djevojčice– poznatu kao Elizabeth Klopfer (također poznata i kao Liz Kendall).
Život ispod maske
S njom se Bundy, barem naizgled, smirio. Ponovno je upisao fakultet u Seattleu, ali ovaj put umjesto kineskog jezika odabrao je studij psihologije. Njegova tadašnja djevojka Elizabeth ispričala je kasnije kako je u to doba bio divan očuh, kako su zajedno uživali u druženju po parkovima, planirali vjenčanje...
Na fakultetu je bio omiljen među profesorima, kolege su mu se divile, a ubrzo je i našao posao. Radio je na telefonskoj linije za prevenciju suicida i bio je, prema izjavama kolega s posla, odlična osoba i radnik.
Nakon završetka studija polako se počeo penjati u republikanskoj stranci, dobio je nekoliko poslova i njegova politička karijera je bila u uzlaznoj putanji. Tadašnji guverner Washingtona bio je toliko oduševljen Bundyjem i njegovim radom da mu je napisao i pismo preporuke za studij prava.
Sjećate se Stephanie Brooks? Djevojke koja mu je slomila srce tamo 1968. godine? E pa pet godina poslije, par je opet završio zajedno. Za vrijeme jednog njegova posjeta Kaliforniji, Brooks je ostala oduševljena promjenom koju je vidjela na Tedu. U pet godina, od nitkova koji je odustao s fakulteta i jedva preživljavao, postao je cijenjen član zajednice s potencijalno sjajnom budućnošću. Ali sve je to bila – maska. Ted je pažljivo od 1. prekida s Brooks gradio u sebi osobu za koju zna da će Brooks na nju 'pasti'. I kad je u svojem bolesnom naumu uspio, samo ju je napucao. Prestao joj se javljati na telefon.
- Sam sebi sam želio dokazati da je mogu osvojiti da se poželi udati za mene – objasnio je jednom prilikom Bundy.
Kad je Bundy počinio prvo ubojstvo ostaje nepoznanica. Jednom je policajcima rekao da je to bilo 1969. godine, drugi put to je bilo 1971. godine, neki istražitelji sigurni su da je ubijao i kao tinejdžer ali da mu to nikad nije dokazano... Prvi zločini koje je priznao, a da postoji papirni trag, datiraju iz 1974. godine, nedugo nakon što je ostavio Stephanie. Ali, prema vlastitim riječima, već je tad bio majstor ovog poremećenog 'zanata'. Znao je što radi i kako se može izvući....
Zločini poremećenog uma
- Ljudi odu u šumu, upucaju jelena, namontiraju ga na krov automobila i odvezu kući. Meso iskoriste, a glavu ponosno stave na zid – rekao je u jednom razgovoru serijski ubojica Ted Bundy, uspoređujući svoje žrtve s lovinom.
Jer za njega, oni su bili samo to. Simbolički objekti koje je lovio. A svoju želju za 'lovom', kako je sam priznao, nikad nije mogao obuzdati. Kad je prvi put ubio i napastovao žene, nije poznato. Često je mijenjao priču pred policijom i novinarima. Prva žrtva koju priznaje da je napao bila je 18-godišnja Karen Sparks.
Početkom siječnja 1974. godine, tad 27-godišnji Bundy provalio je u stan mlade studentice te je pretukao s metalnom palicom, a kasnije i silovao. Kad je završio svoj gnjusni čin, samo je mirno išetao iz zgrade, a žrtva je ostala nepomično ležati. Prijatelji i policija tek nakon deset dana pronašli su Karen na podu. Nekim čudom je preživjela napad, ali on joj je ostavio fizičke i psihičke posljedice za cijeli život. Idućih mjeseci mlade djevojke su nestajale, jedna po jedna. Nitko nije znao što se događa, u Seattle i njegovu okolicu uvukao se veliki strah.
Strah u Seattleu
- Mislim da sam, malo po malo, samog sebe oblikovao u ovo što jesam danas. Nekad prije, sama pomisao na to da nekoga napadnem izazivala mi je gađenje, ali, u isto vrijeme, htio sam to napraviti. Pa sam to i napravio – ispričao je Bundy psihijatrici Dorothy Lewis u jednom od njihovih susreta dok je ubojica čekao pogubljenje.
Iako su se žrtve gomilale, a scene koje je policija zaticala na poprištima zločina su bile kao iz najmračnijih horor filmova, Bundy je mirno nastavio sa svojim svakodnevnim životom. Družio se s političarima, drugim studentima, intelektualcima... A obnovio je i svoju ljubavnu vezu s Liz Kendall. I zbog te je odluke na kraju i prvi puta uhićen.
Kendall, s kojom je ljubovao krajem 70-ih, počela je primjećivati čudne stvari u ponašanju svojeg dečka. I pronalaziti još čudnije stvari. Lisice, doktorske rukavice, gips za ruku, štake... S vremena na vrijeme pronašla bi nešto što bi u njoj izazvalo sumnju da s Bundyjem nije sve u redu. Njezinu sumnju samo je pojačala činjenica da Bundy često nestaje preko noći na nekoliko sati. „Je li moguće da je to on, da hodam s najtraženijim čovjekom u SAD-u“, pitala se Kendall, koja ga je na posljetku i prijavila policiji.
Za vrijeme studija psihologije, Bundy je naučio i određene stvari koje je lagano uklopio u svoj modus operandi ubojstava. Jednom je od profesora dobio zadatak da istraži jesu li druge osobe sklonije pomoći nekome tko nosi gips ili je na štakama. Ubrzo je shvatio da jesu. Pa je tako naočiti Bundy nekoliko žrtava namamio u smrt pretvarajući da ima slomljenu nogu ili ruku. Zamolio bih djevojku da mu pomogne nositi stvari do automobila, s njom bi se upustio u ugodni razgovor o svakodnevnim temama, a kad bi žrtva došla do automobila, udario bi je po glavi metalnim predmetom, a onda bi ih iskorištavao na najgore moguće načine, ispunjavajući svoje bolesne seksualne fantazije.
- Ono što razdvaja Bundyja od većine drugih serijskih ubojica ovog tipa je činjenica je mogao uredno održavati normalne seksualne odnose s partnericama. I tu, baš kao kod njegove osobnosti, postojala su dva tipa, dva pristupa. Seks s pristankom i nasilni seks, tj. silovanje, koje je s vremenom postajalo sve mračnije, kao i njegove fantazije. Neke žrtve napastovao je i nakon njihove smrti – otkrila je dr. Lewis.
Fantazije postajale sve mračnije
Broj žrtava nastavio je rasti, Bundy je nastavio održavati svoj imidž perspektivnog mladića pred kojim je velika budućnost, a iako je njegovo ime dodano na listu sumnjivaca nakon poziva njegove djevojke policiji, čak ni policija na prvu nije vjerovala i smatrala ga realnim sumnjivcem za te zločine. Nije se uklapao u 'kalup' serijskog ubojice. Mlad, uspješan, bez policijskog dosjea...
A sa svakim novim ubojstvom, Bundyjev apetit za ponavljanjem čina je rastao. Tražio je nove žrtve. I nije htio ubiti bilo koga. Prostitutke, beskućnice, narkomanke... Sve bi one bile puno lakši plijen za Bundyja. Ali on je htio, po vlastitim riječima, 'višu klasu'.
Cijelo to vrijeme, dok je ubijao i dok su žene nestajale bez traga, Ted je imao i uredan posao. I to ne bilo kakav posao. Radio je u centru za prevenciju nasilja, pisao je sadržaj za žene o tome kako spriječiti silovanje, a kasnije se zaposlio u državnoj agenciji čiji je zadatak bio pronalaženje nestalih žena.
Novine i televizije cijelo su to vrijeme objavljivali skeč muškarca za kojeg sumnjaju da je počinitelj ovih zločina, otkrilo se i da koristi bijelu Volkswagen bubu, a njegova tadašnja djevojka Liz Kendall opet ga je prijavila policiji. Ona je živjela u Seattleu, Bundy je bio u Salt Lake Cityju i povremeno su se posjećivali. Primijetila je da žene nestaju uvijek u Tedovoj okolici. Nije joj bio vjeran, već je održavao i nekoliko veza u mormonskoj prijestolnici svijeta. Ni ta njezina prijava nije urodila plodom.
Iako je sad već bio sumnjivac policije, jednostavno nisu imali nikakav fizički dokaz da ga povežu sa zločinima. Tek nakon što ga je treći put prijavila, uhićen je. Policajac ga je zaustavio te je u automobilu pronašao masku za skijanje, konop, šipke, lisice... Priveden je te ispitan, a na sudu mu je, nakon što su roditelji položili jamčevinu od 15.000 dolara, dopušteno da se brani sa slobode.
Iako su ga povezivali s nizom ubojstava, policija tad nije imalo dovoljna dokaza da ga za njih optuži.
Ted ubojica? Ma nema šanse...
Ali imali su Carol DaRonche. Ovu studenticu Bundy je pokušao oteti i fizički ju je napao, ali uspjela se izvući iz njegovih ralja i pobjeći. Prepoznala ga je na policiji te je podignuta optužnica protiv njega za pokušaj otmice i fizički napad. Nitko iz Bundyjeva kruga prijatelja i kolega nije vjerovao da on stoji iza tog zločina, a on je bio smiren te je sve uvjeravao da je to veliki nesporazum koji će se ubrzo riješiti. Nije se riješio. Godine 1976. proglašen je krivim te poslan u zatvor. No uspio je pobjeći iduće godine te je u bijegu proveo deset dana skrivajući se u šumi. Od ideje bijega nije odustao, pa je krajem 1977. godine opet uspješno pobjegao iz ruku policije.
Za Bundyja je sloboda značila samo jednu stvar – nastavak suludog ubilačkog niza. Nakon bijega kratko je boravio u Chicagu, da bi na kraju završio u Floridi. Tamo ga je luđački, ubojiti bijes potpuno preuzeo. Jedne noći provalio je u ženski dom i krenuo u pohod. Ubio je dvije studentice, još dvije je teško ozlijedio. Zločin je otkrila njihova kolegica koja je za Vanity Fair ispričala jezivu scenu koju je pronašla u domu.
- Mislila sam da je došlo do pucnjave kad sam vidjela koliko je krvi po sobi bilo. Pokušala sam pokriti prijateljicu koja je polugola ležala na krevetu, vidjela sam da joj je pokušao odgristi bradavicu – rekla je.
Dvije studentice koju su preživjele napad, Karen Chandler i Kathy Kleiner imale su stravične ozljede. Karen je imala frakturu lubanje, slomljeno rebro, slomljenu ruku, slomljene prste i bila je prepuna krvi i modrica. Kathy je Bundy izbio zube i toliko ju je brutalno pretukao da je krvi bilo i na plafonu sobe. U sobi do mrtve su ležale Margaret Bowman i Lisa Levy. Margaret je ubio, Lisu je prije ubojstva i silovao. I ostavio trag koji će na kraju dovesti do njegove smrtne presude. Na njezinoj su stražnjici pronađeni otisci zuba za koje se kasnije utvrdilo da pripadaju Tedu.
"Žao mi je što me nisi ubio"
No ni dvostruko ubojstvo i još dva pokušaja ubojstva te večeri nisu bili dovoljni da ispune Tedove mračne fantazije. Koju ulicu niže od ženskog doma provalio je u stan 21-godišnje studentice Cheryl Thomas i fizički je napao šipkom. Slomio joj je rame, vilicu i imala je frakturu lubanje. Uspjela je preživjeti, ali od posljedica napada ostala je trajno gluha.
Zadnju žrtvu, 12-godišnju Kimberly Leach, ubio je koji tjedan kasnije. Nedugo nakon toga policija je zaustavila Teda kako vozi ukradeni automobil, pokušao je pobjeći, ali policajac ga je oborio na pod i stavio mu lisice. Dok ga je privodio nije znao da privodi najtraženijeg čovjeka u Americi. Za vrijeme vožnje nisu razgovarali, policajac se sjeća da je Ted rekao samo jednu rečenicu „Žao mi je što me nisi ubio“...
Na suđenju je vodio svoj privatni show, često je upadao u riječ svojim odvjetnicima, iskoristio je rupu u zakonu i oženio se u sudnici s Carol Ann Boone i cijelo je vrijeme inzistirao na svojoj nevinosti. Nije mu pomoglo. Osuđen je na smrtnu kaznu.
Ali iako je tvrdio da je nevin, paradoksalno, htio je i priznati svoje zločine. Pa je tako ponekad kroz treće lice prepričavao svoje užasne zločine u detalje.
- Najveća greška koju možemo napraviti je pokušati razumjeti zašto određeni ljudi rade ovakve stvari. Pokušavamo ih analizirati iz vlastite perspektive, ali oni ne razmišljaju na isti način kao ostali ljudi. Ne znamo zašto, ali jednostavno nisu – rekao je u razgovoru za Vanity Fair FBI-jev agent Jim Wright, koji je razgovarao s Bundyjem.
U tim razgovorima razotkrivene su neki užasni, javnosti dotad nepoznati detalji. Bundy je prije napada gotovo uvijek pio, a žrtve bi potom seksualno napastovao, sodomizirao, a na koncu ubio. Nakon toga nastavio bi s alkoholom, a onda bi ponovno napastovao beživotna tijela žrtava. Neki pronađeni ostatci žrtava, iako su tijela bila potpuno raspadnuta, imala su savršeno nanesenu šminku i čistu kosu. Ted je pazio na njih. Bili su to njegovi trofeji. Glave nekoliko žrtava čak je držao kod kuće.
U razgovoru s istražiteljima Bundy je priznao kako se uvijek vraćao na mjesta zločina. Da su mu postavili zasjedu na nekim od tih mjesta, lako bi ga uhvatili. FBI i policija su na primjeru Bundyja otkrio još jednu svoju veliku slabost. Mjesna, državna i lokalna policija nisu surađivali kako treba i razmjenjivali sve dostupne podatke. Iako su svi tražili istu osobu, nisu je tražili zajedno ujedinjenim snagama, nego su svi imali svoje istrage. Bundy je to itekako znao iskoristiti za izbjegavanje uhićenja.
Poput brojnih drugih serijskih ubojica za svoja djela je krivio alkohol i ovisnost o pornografiji. Ali to su, kako su kasnija istraživanja otkrila, bili samo katalizatori, ne i uzroci njegova ponašanja.
'Nevoljen i kažnjen što se rodio'
Prema jednom FBI-jevu istraživanju iz 80-ih godina na uzorku od 30-ak serijskih ubojica, otkriveno je kako je više od 70 posto njih u mladosti bilo izloženo ekstremnom nasilju, nezdravim obiteljskim odnosima i zlostavljanju. Često su rani znakovi uznemirujućeg ponašanja kod takve djece zanemareni, baš kao što je bio slučaj kod Bundyja, koji je već kao trogodišnjak upadao svojoj teti u sobu sa setom noževa dok je spavala.
Joel Norris, autor uspješnice „Serijski ubojice“, iznio je i svoju teoriju o njihovu nastanku:
- Mnoga djeca su zanemarena i zlostavljanja, ali serijski ubojice pripadaju još ekstremnijoj kategoriji. Ne samo da su zlostavljanja, nego su nevoljena i kažnjena su zbog same činjenice što su se rodili – rekao je Norris.
Tu se opet vraćamo na Bundyjevu majku Eleanor Louis. Ona je cijelo vrijeme tvrdila da je Ted imao sretno i normalno djetinjstvo te da su ona i sin oduvijek imali dobar odnos. Oni koji su promatrali majku i sina za vrijeme zatvorskih razgovora, ostali su šokirani sličnošću njih dvoje. Bili su hladni i nisu pokazivali emociju.
- Dok su razgovarali izgledalo je kao da se dogovaraju što će reći kako se imidž obitelji ne bi okaljao. Nije to izgledao kao razgovor sina i majke – rekli su neki od svjedoka.
A koliko je to bio poremećen odnos, najbolje opisuje Tedov opis djetinjstva.
- Ona (mama) je plaćala račune i nikad nije vikala – hladno je odgovorio Ted istražiteljima na to pitanje. Nikakve druge detalje nije pružio...
Posljednji put kad je razgovarao s majkom, ona je dovela novinare u dom da zabilježe taj trenutak. Nije se ispričao za svoje zločine, nije pokazao nikakvo empatiju prema žrtvama, žao mu je bilo to jedino što su ga uhvatili.
- Žao mi je što sam ti donio toliko tuge, ali jedan dio mene oduvijek je bio skriven... - kazao je majci.
A taj jedan dio, taj najmračniji kutak Tedova mozga, pokušala je otkriti psihijatrica Dorothy Lewis koju je Bundy pozvao na razgovor u zatvoru 24 sata prije nego što će ga pogubiti. Otkrila je neke šokantne stvari...
Htio kupiti vrijeme
Iako je pokušao informacijama o mjestu gdje njegove žrtve leže pokušao kupiti još nešto vremena, to nije upalilo. Do njegova pogubljenja ostalo je manje od 24 sata. Ted Bundy, koji je nekoliko puta uspješno uspio odgoditi svoju egzekuciju, svjestan je da je došao njegov kraj.
U zatvor poziva psihijatricu Dorothy Lewis s kojom je često razgovarao posljednje tri godine. Dobili su četiri sata. Sami su u prostoriji, Ted je vezan lisičinama, iza stakla sve pomno prati policajac.
- Gotovo ništa nije ostalo od onog mladića na čiji su šarm žene padale. Vrijeme u zatvoru učinilo je svoje. Na njemu se osjetio strah. Ali, cijelo to vrijeme bio je smisleniji i otvoreniji nego ikad prije u našim razgovorima. Napokon je odlučio spustiti svoju masku – prisjeća se dr. Lewis i nastavlja:
Upadao u 'drugačije stanje'?
- Odnos između njega i majke bio je površan. Tu nije bilo prave ljubavi i osjećajnosti. Kad sam ga pitala za majku samo je kratko odgovorio kako su uspjeli izgladiti odnos i da sve ostalo pripada prošlosti – rekla je Lewis za Vanity Fair.
Prije zadnjeg posjeta serijskom ubojici, dr. Lewis proučavala je tvrdnje o tome kako bi Bundy ponekad 'upao u drugo stanje'. O tome najbolje svjedoči privatni istražitelj John Aloi koji je u nekoliko navrata razgovarao s Bundyjem.
- Prolazio je kroz neku vrstu metamorfoze koja je bila vidljiva i golom oku. Promijenio bi se potpuno. Postajao bi čudniji nego inače i mentalno dezorijentiran. Drugačije je i mirisao, ja sam samo šutio i gledao u čudu – prisjetio se Aloi.
Iako su mnogi sumnjali kako u tijelu Teda Bundyja 'živi' nekolicina osobnosti, dr. Lewis uvjerena je kako to nije bio slučaj s njim. On je, kako ga je Vanity Fair nazvao, bio 'robot kameleon'. Spreman prilagoditi se svakoj situaciji i osobi i te je osvojiti svojim prirodnim šarmom.
- Ono što ja znam da sam napravio je nebitno. Ja s tim mogu živjeti. Ali činjenica da postoje ljudi koji mi vjeruju i koji mogu pomisliti da sam ja napravio ta užasna djela, to me si ne sviđa – rekao je jednom prilikom policiji. I ta izjava potkrepljuje sva istraživanja koja je dr. Lewis predstavila.
Ted je u mladosti odgojen tako da se jednostavno mogao pretvarati da se nešto nije dogodilo ako se o tome nije kasnije razgovaralo. Od djetinjstva su mu usađene krive vrijednosti, a njegovi ispadi tolerirani su i zanemarivani.
Prije pogubljenja, dr. Lewis zamolila je Bundyja da razmotri opciju o tome da ostavi svoj mozak za potrebe znanosti. Željela je vidjeti hoće li detaljna istraživanja otkriti neku deformaciju koja bi mogla biti uzrok svega. Iako mu se ideja na prvu svidjela, Ted je na kraju odbio.
- Zaista je šteta što nije bilo organiziranog pokušaja vlasti i psihijatara da pokušaju da prouče ovog čovjeka. Sigurno bismo naučili puno toga što bi nam koristilo u budućnosti – rekao je prije Tedova pogubljenja njegov odvjetnik James Coleman.
Osim s dr. Lewis, posljednji dan svojeg života Bundy je razgovarao i s Billom Hagmaierom, agentom FBI-ja.
- Jednostavno sam volio ubijati. Volim taj osjećaj. Želim taj osjećaj – rekao mu je Bundy, koji ga je šokirao svojim idućim pitanjem "Misliš li da ću ići u raj?"...
'Šaljem vam ljubav...'
Hagmaier mu je na to kratko odgovorio kako je živio po svojim pravilima i da će o tome odlučiti neka viša sila. Njihov razgovor bližio se svojem kraju. Sati se ubrzano otkucavali za Bundyja. Gotov je. Odbio je posljednji obrok pa mu je doneseno ono što se tog dana posluživalo u zatvoru. Odrezak, jaja, tost & kolač. Hranu, kaže očevidci, nije ni pogledao.
- Želim poslati ljubav svim svojim prijateljima i obitelji – bile su njegove zadnje riječi.
Ukupno 42 ljudi pratilo je egzekuciju uživo. U 7:15 ujutro po američkom vremenu, 24. siječnja 1989., godine usmrćen je na električnoj stolici. Dok je umirao, ispred zatvora brojni su slavili njegovu smrt. Ispaljivali su vatromete, a kad je njegovo tijelo izneseno iz zatvora, masa je počela klicati i nazdravljati. Kako je odbio dodatna istraživanja na svojem mozgu, FBI je proveo osnovnu autopsiju koja nije pokazala nikakve abnormalnosti na mozgu.
Na njegovu egzekuciji nisu došli članovi obitelji. Kažu da su htjeli izbjeći cijeli taj cirkus koji se događao. Ali zato je majka spremno otvorila vrata novinarima Vanity Faira nekoliko tjedana nakon pogubljenja. Na pitanja o tome kao se nosi s cijelom situacijom i kako se osjeća, smatrala je novinarka Myra MacPherson, Eleanor Louis Bundy imala je spremne odgovore. Kao da su pripremljeni i dobro izvježbani.
Korijeni zla
- Pokušavamo se nositi s cijelom situacijom najbolje što možemo. Moramo prihvatiti činjenicu što se dogodilo i nastaviti dalje. Pa ćemo to i učiniti. Ne mogu promijeniti ništa što se dogodilo u prošlosti. Naravno da osjećam veliko žaljenje zbog svih obitelji koje su razorene zbog tih groznih zločina – recitirala je Tedova majka novinarima i dodala:
- Da cijeli dan ležim i žalim samu sebe, što bi s tim postigla? Eventualno bi izgubila razum. Treba ići dalje kroz život – kazala je.
Htjela je da se sad, kad je Ted pogubljen, napokon prestane kopati po njegovoj prošlosti, kao i po prošlosti njegove obitelji. Na ta pitanja nikad nije htjela direktno odgovarati. Iako je otišla od kuće nakon što je zatrudnjela, iako je dijete prva dva mjeseca ostavila u domu, iako se dogovorila s roditeljima da će oni odgajati Teda kao svog sina, a da će mu ona biti sestra... Unatoč svemu tome, gospođa Bundy do kraja života se držala priče kako je Ted imao sretno djetinjstvo i kako tu ne leže njegovi „korijeni zla“.
Iako većina znanstvenika smatra kako se ljudi ne rađaju zli, već na njih utječe njihovo okruženje i odgoj, slučaj Teda Bundyja opet je vratio pitanje koje je stoljećima mučilo znanstvenike. „Postoje li možda stvarno neki ljudi koji su rođeni da ubijaju“. Na to pitanje još nemamo definitivan odgovor....
Popis zločina i identificiranih žrtava koje je Ted Bundy priznao:
1974, Oregon, Washington.
- 4. siječnja – Karen Sparks (18). Napadnuta šipkom i silovana. Preživjela napad.
- 1. veljače – Lynda Ann Healy (21) – Pretučena u sobi i oteta. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 12. ožujka – Donna Gail Manso (22) – Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 17. travnja – Susaine Elaine Rancourt (18) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 6. svibnja – Roberta Kathleen Parks (22) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 1. lipnja – Brenda Carol Ball (22) - – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
- 11. lipnja – Georgann Hawkins (18) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 14. srpnja – Janice Ann Ott (23) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 14. srpnja – Denise Marie Naslund (19) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
Utah:
- 2. listopada – Nancy Wilcox (16) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 18. listopada – Mellisa Anne Smith (17). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
- 31. listopada – Laura Ann Aime (17). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
- 8. studenog – Carol DaRonch (18) – Oteta. Pobjegla iz auta i preživjela.
- 8. studenog – Debra Jean Kent. Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni tek 2015. godine.
1975. godina (Utah, Colorado, Idaho)
- 12. siječnja – Carol Ellen Campbell (23). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 15. ožujka – Julie Cunningham (26) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 6. travnja – Dennise Lynn Oliverson (25) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 6. svibnja – Lynette Dawn Culver (12) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 28. lipnja – Susan Curtis (15) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno
1978. godina (Florida)
- 15. siječnja – Margaret Elizabeth Bowman (22) – Napadnuta i ubijena na spavanju u svojoj sobi u đačkom domu.
- 15. siječnja – Lisa Levy (21) – Napadnuta, silovana i ubijena u svojoj sobi u đačkom domu.
- 15. siječnja – Karen Chandler (21) Napadnuta u svojoj sobi u đačkom domu. Preživjela.
- 15. siječnja – Kathy Kleiner (21) Napadnuta u svojoj sobi u đačkom domu. Preživjela.
- 15. siječnja – Cheryl Thomas (21) Napadnuta u svojem stanu .Preživjela.
- 9. veljače – Kimberly Ann Leach (12). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- I ja i Ted smo znali da je brojka žrtava puno veća od one koju je priznao. Mislim da ni on sam nije znao koliko je žena i zašto ubio. To je moj dojam u kojeg sam poprilično siguran – riječi su Freda Lawrencea, svećenika koji je zadnje sate proveo s Bundyjem...