Mi smo se uvijek prvi odazivali pomoći klubu, ponekad i sami inicirali. I ne možemo se načuditi ljudima iz kluba koji su nas pokušali staviti pod povećalo i radili pritisak da napravimo ono što smo od prvog dana znali da ćemo napraviti. Za dogovor je trebalo više dana jer smo tražili najbolji model kako pomoći klubu i radnicima, objavio je kapetan prvaka.
I okončao rat na relaciji uprava - igrači, koji je trajao danima.
Dogodilo se to u Barceloni, gdje su i najbogatiji članovi obitelji, nogometaši, nakon košarkaša, rukometaša, hokejaša... prihvatili 70 posto manje plaće dok traje kriza, ali dio novca ide zaposlenicima kluba. Neki će repovi u narušenim odnosima svakako ostati, ali priča o kriznim mjerama je završila.
Arijan Ademi manja je faca od Lionela Messija pa si ne želi priuštiti moguće probleme istupanjem makar i na društvenim mrežama. Iako je stav igrača Dinama jednak Barceloninima: Ma, ljudi, nije stvar u novcu nego u načinu.
Josep Bartomeu je, eto, požurio ispasti frajer pa zaratio s onima s kojima najmanje treba - igračima. Baš kao Zdravko Mamić, koji je još jednom pokazao znak L kao luzer svima koji su se ponadali da njegova vladavina u Dinamu ide kraju. Te potvrdio Vlatki Peras, Amri Peternel i Krešimiru Antoliću gdje im je mjesto. Kuš dok savjetnik govori...
Dinamo je, eto, ostao zadnji (veliki) klub na svijetu u kojem se vodi rat između uprave i igrača zbog smanjenja plaća dok traje korona kriza. I sasvim sigurno igrači se žele dogovoriti, svjesni su situacije, suosjećanje su dokazali skupivši velik novac za kupnju tri respiratora, samo ih treba saslušati i uvažiti. A ne im - narediti.
Zadnji potez gazde iz Međugorja, kojem je privatna FB stranica ostala jedini kanal gdje može objavljivati svoje umotvorine, da objavi plaće Nenada Bjelice i kompletnog stožera samo je naudio Dinamu. I odgodio dogovor s trenerom i igračima.
Ipak, do dogovora će doći. Pa čak možda i vraćanja svih pomoćnika. Jer ova situacija ne odgovara baš nikome. Ni treneru ni igračima ni upravi, možda jedino čovjeku iz Međugorja, da si vrati medijsku pažnju koja mu toliko nedostaje...
Sportski svijet u vrijeme krize zasad luta tražeći najbolje rješenje. Baš kao i hrvatski sport.
Igrači Borussije iz Mönchengladbacha prvi su u jačim ligama smanjili plaće, i to su igrači sami ponudili klubu. Ubrzo su se i Bayern i Borussia Dortmund bez problema odrekli 20 posto primanja, a ovaj tjedan su četiri najmoćnija kluba Bayern, Borussia (D), Leipzig i Bayer Leverkusen osnovali fond i dali 20 milijuna eura ostalim njemačkim klubovima za pomoć. Respekt.
U Španjolskoj je Barcelona uvela ERTE, što su krizne mjere u slučaju više sile, plaće smanjuju i Atletico, Espanyol..., ali Real Madrid se drži Hajdukove: Još ne treba.
Serie A razmatrala je da se svi klubovi igračima primanja srežu 30 posto, a odjeknula je Juventusova mjera da cijela momčad ostane bez plaće. No, razlog tome je ogroman budžet momčadi, pa su s igračima dogovorili da će se odreći jedne i pol plaće, a dvije i pol dobiti do kraja godine. Dakle, daleko od toga da će Ronaldo ostati bez 90 milijuna eura...
U Engleskoj još pregovaraju, u Francuskoj su neki klubovi (Lyon, Marseille, Montpellier, Nice...) smanjili plaće za 16 posto neto, u Belgiji je cijela liga uvela igračima minimalac, a jedan od prvih klubova u Europi koji je srezao plaće bio Hearts. Na Dinamov način: 50 posto manja plaća ili raskid ugovora! Igrači su pristali, svjesni da je jedino što im Fifa u ovom trenutku jamči ako odbiju - slobodni papiri. Pa se ti sudski ganjaj s klubom oko plaća...
U Hrvatskoj su svi igrači Osijeka pristali odreći se 25 posto plaće, u Rijeci se najprije baratalo s 33 posto, pa je Damir Mišković rekao da svatko postupi po savjesti, bez posljedica za one koji odbiju, a na kraju će model vjerojatno biti da nitko neće dobiti više od 5000 eura bruto mjesečno. Vrhuski klubovi u ostalim sportovima poput PPD Zagreba, KK Zadra, Cibone, Juga... još važu što napraviti.
A u Slovačkoj smo dobili i prvi klub koji se već ugasio zbog korona krize i manjka prihoda od utakmica - Žilina je "stavila ključ u bravu".
NBA košarkaši i cijelo vodstvo klubova i lige ostaju bez 20 posto primanja, rukometaši Flensburga i Duvnjakovog Kiela bez 50 posto, a ostalih njemačkih klubova po 25 posto, neki engleski profesionalni ragbijaški klubovi poslali su igrače na neplaćeni dopust... Sve to dok ne prođe kriza.
No, što kad ona prođe? Mjeseci bez prihoda klubova i pad cijelog tržišta igrača neminovno će značiti da postojeće ugovore neće moći ispoštovati. Ni oni koji su na vrijeme počeli štedjeti, ni oni koji svoje igrače još ne žele zakidati. Ni Barcelona i Dinamo, ni Real i Hajduk. A nažalost ni Varaždin, Istra, Slaven Belupo...