Bjelica se drznuo najprije sam slagati momčad, pa izjaviti da Olmo nije Dinamov produkt, na kraju i solidarizirati se s igračima i odbiti smanjenje plaće. No usudio se i ostvariti povijesni rezultat. Sad je na odlasku
KOMENTAR
Mamić se narugao navijačima i Fifi, a Bjelici ne oprašta uspjeh
U Hrvatskoj se samo jedna stvar nikad ne oprašta: uspjeh.
Sintagma je to za kojom su posezali svi slavni Hrvati koji su uhvaćeni s rukama u pekmezu, pa su se opravdavali u javnosti da su žrtve lova na vještice, političkog progona, za primjer drugima, za skupljanje političkih poena... i rušili ionako poljuljano povjerenje građana u prav(osud)ni sustav. Sve je to radio i Zdravko Mamić.
Pokretanje videa...
00:39
A onda se u Međugorju sjetio koja je zapravo uloga vanjskog suradnika, funkcije koju je patentirao hrvatski sport kako bi se izbjegao zakon. Onaj da osoba koja je osuđena ili se protiv nje vodi postupak ne može obavljati izvršnu vlast u klubu ili savezu, onaj o sukobu interesa ili bilo koji drugi, svejedno je. Pa nismo je izmislili da bi taj čovjek stajao po strani i gledao što se događa, jel...
Dinamovi navijači uživaju u plodovima rada Nenada Bjelice, radovali su se majstorijama Olma, Petkovića, Oršića, Livakovića..., grad je opet počeo živjeti uz "plave", nakon svih tih godina počelo se razgovarati o Dinamu, puniti stadion, došao je europski iskorak. I nije se pisalo o gazdi, predsjedniku, izvršnom predsjedniku ni vanjskom suradniku. Nego o onima o kojima se treba pisati: treneru i igračima. Ali taština jednog čovjeka bila je prevelika da bi podnijela činjenicu kako njega baš nitko ne spominje. Pardon, osim skupštinara kluba, koje je sam izabrao, i koji su čak jednu godišnju skupštinu počeli pljeskom za Zdravka Mamića. Bljak...
Nenad Bjelica nije trpio uplitanje šefova u dovođenje pojačanja. Momčad je slagao sam i to je bilo jasno po tretmanu igrača i njegovom odnosu s igračima. Rezultat je bio samo kruna svega.
No, šefovima nije pasalo pa se odjednom pojavio Zoran Mamić na mjestu sportskog direktora. Iako mu je trenerski sasvim dobro išlo na Bliskom istoku, brat je otkrio da zarađuje više od svih hrvatskih trenera (bilo je to u trenucima dok je Niko Kovač vodio Bayern), a sam je Zoki puno puta rekao da želi biti trener. Ali, trebalo je gasiti požar kod kuće. Jer Bjelica je postao previše omiljen, a Mamići su padali u zaborav, na margine.
I eto ubrzo u klubu Pinta i Moubandjea, koji navodno baš i nisu bili po Bjeličinu guštu. Ali opalio je trener bekend: ta su dvojica zajedno odigrala 17 utakmica, koliko i Šitum, a tek nešto više nego Atiemwen ili Đira.
"Žuti je karton" Bjelica dobio i nakon Olmova transfera, kad je na pitanje je li Dani Dinamov produkt odgovorio kako nije, nego svojih roditelja i svoga rada. Tada je prvi put dobio javnu packu od Zorana Mamića.
I sve se to tako kotrljalo do korona virusa. Ljubav navijača prema Bjelici i igračima je čvrsta, rezultat je tu..., a onda je sve stalo. I utakmice i treninzi i uspjesi, i došlo je vrijeme za novu "međugorsku ofenzivu".
Klub je odlučio svima skresati trećinu plaće, Bjelica je Mamiću otvoreno rekao da ne pristaje na to, kao što nisu ni igrači. Budite sigurni: ne zbog novca. E sad je Dinamo svom treneru potjerao sve pomoćnike i zapravo ga doveo pred zid. Ako da ostavku, odriče se prava na otpremninu. Koja uz plaću od 1,2 milijuna eura godišnje (informacija od kluba) uopće nije mala. A raditi dalje bez svojih ljudi sigurno ne želi.
I sve to, zamislite, na dan kad se i troma Fifa napokon pokrenula i odlučila da bi se "trenutačno važeći ugovori klubova s igračima i trenerskim osobljem trebali produžiti sve do završetaka natjecanja koja su proteklih tjedana prekinuta." Ma i na to je Zdravko odmahnuo pa zapjevao svoju omiljenu: "Ne može nam ni'ko (Fifa) ništa, jači smo od sudbine!"
Nažalost, kako god ta pravna bitka završila i tko god došao nakon njega, Igor Jovićević ili netko drugi, dani radosti i slave koje je Nenad Bjelica donio u Maksimir gotovi su. A za njim bi lako mogao i dobar dio igrača.
- Znate li koliko je igrača kad sam došao htjelo otići iz Dinama? Pola. A sad od njih 25 - nitko!
Pohvalio se time Bjelica nakon pola godine u Maksimiru. I bio je posve u pravu, ponude su se odbijale, nitko nije odjurio na prvi mig. Ali sad se situacija jako promijenila. I zbog kresanja plaća i još više zbog načina na koji je to klub izveo te objavom priopćenja kako igrači nisu na to pristali (ciljano?) navukao ljutnju dijela javnosti na njih.
Da, u Maksimiru ovako nije 'puklo' još od naprasitog odlaska Vahida Halilhodžića. Nažalost, na jednako ružan način otići će i najveći Dinamov trener u novijoj povijesti Nenad Bjelica.
Zašto? Njegov je najveći grijeh što je postao previše uspješan i popularan. Mamić to ne prašta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
