Hrvoje Sep (13-2-1) s 40 godina napravit će nezamislivo. Kao dokazani boksač odlučio je napustiti sport kojemu je dao godine borbi i okušati se u MMA-u. Debitirat će u subotu u Beogradskoj areni protiv Vase Bakočevića (44-24-1), Crnogorca koji ima gotovo 70 profesionalnih mečeva u mješovitim borilačkim vještinama.
Slavonac je rođen u Vinkovcima 1986. godine, a odrastao je u obližnjem selu Vrbanji. Djetinjstvo je proveo u skromnim uvjetima, u sjeni posljedica Domovinskog rata koji je duboko obilježio taj kraj. U okruženju u kojem je nogomet bio dominantan sport, a borilačke vještine rijetkost, kalio se u igrama snage s vršnjacima. U svijet boksa ušao je relativno kasno, s 21 godinom, nakon što se već okušao u kickboxingu i hrvanju. Ušao je u klub Boxing Leonardo, gdje je upoznao trenera Leonarda Pijetraja, koji će odigrati ključnu ulogu u njegovu razvoju. Sve do sada nikada nije napustio taj tim. Unatoč kasnom početku, Sep je brzo usvajao tehnike, pokazao iznimnu predanost te se munjevito počeo uspinjati. U dvorani je trenirao sa šampionima poput Filipa Hrgovića, Alena Babića, Marka Miluna, Dina Mansura...
Blistava amaterska karijera i poraz od Baterbieva
Pod Pijetrajevim vodstvom Sep se brzo profilirao kao vodeći hrvatski poluteškaš. Osvojio je čak šest naslova državnog prvaka, 2008., 2009., 2010., 2013., 2014. i 2016. godine, čime je potvrdio dominaciju. No njegovi apetiti bili su veći od nacionalnih okvira. Dokazao je to s dvije brončane medalje na europskim prvenstvima, prvo u Ankari 2011., a zatim i u Samokovu 2015. godine.
Posebno poglavlje njegove karijere ispisano je u Svjetskoj boksačkoj ligi (WSB), poluprofesionalnom natjecanju koje je okupljalo najbolje svjetske amatere. Tamo je ostvario impresivan omjer od 22 pobjede i osam poraza te čak triput bio momčadski prvak, jednom s francuskim Paris Unitedom i dvaput s kazahstanskom momčadi Astana Arlans. Njegova pobjeda u finalu 2013. protiv ukrajinskog borca bila je ključna za naslov prvaka Astane. Upravo je u WSB-u stekao neprocjenjivo iskustvo protiv vrhunskih boraca, što mu je otvorilo vrata najveće sportske smotre.
Uz sve uspjehe, posebna priča ostaje meč s Arturom Beterbievim. Ruski borac i danas je strah i trepet poluteške kategorije, a Sep je s njim boksao "al pari". U lipnju 2010. na Europskom prvenstvu u Moskvi u osmini finala boksao je protiv tadašnjeg svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji i najboljeg amaterskog boksača svijeta. Beterbiev je sve ostale mečeve dobio prekidima, a njega je nekako uspio bodovno pobijediti 15-4. U boksu, sportu koji je već dugo pun skandala, to je bio samo jedan u nizu. Po mnogima je Sep tu borbu pobijedio, a svojevrsna potvrda toga, iako mu je to bila mala satisfakcija, bilo je to što su bodovni suci nakon takve odluke suspendirani do daljnjega iz boksa.
Ostvarenje olimpijskog sna u Riju
Kruna njegove amaterske karijere bio je nastup na Olimpijskim igrama 2016. godine u Rio de Janeiru. Sep je kvalifikacije izborio upravo zahvaljujući sjajnim nastupima u WSB ligi. Njegova predanost bila je tolika da je prodao osobni automobil kako bi financirao sparing-partnere iz Srbije uoči Igara. U prvom kolu poluteške kategorije, do 81 kilograma, tijesnom je podijeljenom odlukom sudaca 2-1 pobijedio Egipćanina Abdelrahmana Salaha. U osmini finala čekao ga je domaći borac i favorit publike, Brazilac Michel Borges. U uzavreloj atmosferi suci su jednoglasno pobjedu dodijelili Brazilcu, čime je Sepov olimpijski put završio. Iako duboko razočaran, odmah je nakon meča izjavio kako je uvjeren da bi na neutralnom terenu ishod bio drugačiji jer smatra da je zadao više čistih udaraca što je jedino što se boduje u boksu i da je Borges taktički izbjegavao borbu.
Profesionalni put i bitka za pamćenje na Selhurst Parku
Nakon Rija Sep je okrenuo novu stranicu i 2017. godine zakoračio u profesionalne vode. Debitirao je pobjedom nokautom nakon samo 40 sekundi i najavio da će mu snaga biti glavno oružje. Izgradio je omjer od 13 pobjeda, dva poraza i jednog neriješenog ishoda, uz impresivnih 10 pobjeda prekidom. Dva poraza, od Latvijca Ričardsa Bolotņiksa i Španjolca Omara Garcije, pokazala su mu surovost profesionalnog boksa na višoj razini. Ipak, meč koji je obilježio njegovu karijeru dogodio se u lipnju 2024. godine. Na stadionu Selhurst Park u Londonu, domu nogometnog kluba Crystal Palacea, suprotstavio se britanskom favoritu Danu Azeezu. Iako su mu mnogi predviđali poraz, toliko da je na kladionicama bio apsolutni autsajder, Sep je pružio fantastičan otpor. Nametnuo je visok tempo, neprestano pritiskao i ulazio u razmjene, a nakon osam iscrpljujućih rundi meč je završio neodlučeno.
Kao i protiv Beterbieva, i taj je meč obilježila nepravda. Uoči sedme runde Azeezov mu je kut rekao da je izgubio svaku rundu dotad i da mu igra samo nokaut. Ipak, neki suci ponovno nisu željeli dodijeliti pobjedu Sepu. Njegov komentar nakon borbe najbolje oslikava situaciju.
- Engleski suparnik, engleski promotor, engleski stadion, engleski suci i neodlučen meč. Kad tako završi, znam da sam dobro boksao - izjavio je Sep, potvrdivši da je u srcu Londona ostavio dojam pobjednika i dokazao da pripada samom vrhu europske poluteške kategorije.
Otkazani mečevi koji su ga gurnuli u MMA
Nakon tog boksačkog meča odradio je tek jedan. Protiv Aleksa Kešića, kojega je također razbio u prvoj rundi. Najveći meč karijere trebao mu je biti onaj protiv engleske senzacije Bena Whittakera. Iako je ugovor za borbu potpisao nekoliko tjedana prije meča, iz Engleske su mu javili da od toga neće biti ništa. I to je još jedna priča Sepove karijere. Posljednjih godina odbijeno mu je 30 mečeva, što ga je u konačnici prisililo da se prebaci u MMA.
Do dogovora za meč s Bakočevićem došlo je dok je komentirao FNC-ov event u Slavonskom Brodu prošle godine. Tada se dvojac sreo i verbalno dogovorio okršaj. No njihova povijest malo je duža. Kako nije bio zadovoljan količinom boksačkih mečeva, navijači su još prije nekoliko godina predložili da se okuša u boksu golim šakama protiv Bakočevića. Za tu opciju bio je i Pijetraja, a Bakočević je preko društvenih mreža uputio nekoliko prozivki, no i to je propalo. Sada će u 41. godini ipak biti dio FNC-a, i to ne kao komentator, nego kao aktivni sudionik.
Iako je debitant protiv borca koji je nešto slično prošao gotovo 70 puta, Sep je daleko od amatera. U jiu-jitsuu je već bio srebrni na prvenstvu Hrvatske, a pripreme za MMA prošao je u ATT-u pod budnim okom stručnjaka poput Luke Jelčića, Gorana Borovića i Stipe Todorića. Boksačke treninge nije trebao, no itekako je morao poraditi na parteru, u kojemu zasigurno nije toliko potkovan.
Meč u Beogradskoj areni na FNC-u podsjeća na stare dane PRIDE-a i UFC-a, kada su te organizacije bile na svojim početcima. Tada su megapopularni bili sudari stilova u kojima su se borili jiu-jitsuaši protiv boksača, hrvači protiv kickboksača. Ovo će biti jedan od takvih sudara, a ako Sep pobijedi, već je najavio da bi se mogao zadržati u MMA-u. Ipak, u toj priči neće biti čovjeka koji ga je pratio u svim velikim uspjesima karijere, Leonarda Pijetraja.
*Uz korištenje AI-ja