Da su samohrane majke koje su najčešće i zlostavljane žene, u težem položaju nego njihovi bivši muževi, ukazuje nam svojim primjerom 46-godišnja samohrana majka tri sina, iz naselja na sjeveru Hrvatske.
Dva sina borave u drugom gradu, gdje pohađaju srednju školu i vikendom ih majka vozi kući, a najmlađi je s majkom. Nakon što je godinama trpjela torturu, koja je nerijetko završila i teškim batinanjem u kojem su radili ruke i noge, kad mu je prigovarala za noći provedene u krevetu ljubavnica, odlučila se za rastavu.
Sklopili su džentlmenski sporazum na kojemu su kod javnog bilježnika ovjerili potpise da će on iz inozemstva gdje radi svaki mjesec redovito plaćati svoj dio za uzdržavanje djece.
Taj je sporazum i sud u brakorazvodnoj presudi 'blagoslovio' ne mijenjajući visinu uzdržavanja ni za lipu, jer je ocu ostalo dovoljno novca za život po EU standardima. No, ubrzo se otac djece, 'povukao' iz presude (!?) samoinicijativno plaćajući manje i tako ostao dužan više od 20.000 kuna.
Kako bi to amortizirao on je pokrenuo tužbu da mu je puno prema presudi. Općinski sud je koncem prošle godine donio nepravomoćnu presudu kojom je smanjio obveze s naslova uzdržavanja, ali dva detalja iz presude doslovce bodu oči.
- Presuda je doista nerazumljiva i ukoliko postane pravomoćna neprovediva. U presudi stoji da je bivši suprug, otac naše troje djece, dužan s naslova uzdržavanja djece plaćati po jednoj varijanti 'oko 450,00 eura mjesečno'. U obrazloženju presude je navedeno (!?) da će za troje djece morati svaki mjesec izdvojiti 4.700 kuna. Za dvoje starije djece koje pohađaju školu u drugom gradu mora davati po 1.700 kuna, a najmlađe koje živi kod kuće, 1.300 kuna mjesečno. Nije mi jasno koji će iznos vrijediti, ukoliko presuda postane pravomoćna, jer je razlika 183,37 eura. Po tečaju HNB-a 4700 kuna daje 633,37 eura, ili kako stoji u drugom dijelu presude 'da će plaćati oko 450,00 eura', što je po HNB-u 3.339,12 kuna. Mislim da bi svatko postavio pitanje koji iznos vrijedi? – pita se naša sugovornica.
Dodajući kako svi govore o pronatalitetnoj politici, a u praksi to sasvim drugačije izgleda. Pri čemu su sudovi s ovako „smušenim“ presudama velike prepreke toj politici, ne poštujući odluku Ustavnog suda koji je naložio da se detaljno provjere prihodi svakog od roditelja prije donošenja presuda.
No, to u praksi Općinski sudovi ne rade, čime najmanje štite roditelja kojemu su djeca povjerena na uzdržavanje. Pri čemu drugi roditelj vješto manevrira između obveza.
Kao primjer tom zaključku navodi da je Općinsko državno odvjetništvo odbilo kaznenu prijavu koju je ona u ime djece podnijela protiv njihovog oca zbog duga od 20.000 kuna, jer ne poštuje pravomoćnu presudu. Čime je tvrdi naša sugovornica, koja je po struci diplomirana pravnica, otac djece, počinio kazneno djelo iz članka 172. koji govori o povredi dužnosti uzdržavanja.
- Zakon kaže da jedino nema kaznenog djela u slučaju kad počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije u mogućnosti plaćati iznos koji je sud odredio. Naime, on po važećoj presudi dragovoljno pristao na iznos iz presude, jer dovoljno zarađuje za život izvan zemlje. Sad je odjednom u težem položaju iako mu plaća i dodaci nisu ništa manji nego ranije. Zadržao je dječji dodatak od 3.000 eura koje je primio u inozemstvu, a što pripada djeci. Odbacivanjem kaznene prijave ustvari se jasno pokazuje da se pogoduje onome koji ne ispunjava obveze iz sudske presude – kaže ogorčena žena.
Da se doista radi o bivšem bračnom partneru koji nekada premlaćivao ženu, a sada joj prijeti, potvrđuje nedavna pravomoćna presuda kojom je osuđen na zatvorsku kaznu od pet mjeseci uvjetno. Ukoliko bi se njega osudilo za kazneno djelo povrede uzdržavanja, on bi, tvrdi naša sugovornica, mogao doći u poziciju da sud povuče raniji uvjetnu presudu što bi značilo da bi mogao završiti u zatvoru.