Zamislite samo kako to zvuči: HDZ i, naravno, Marija Selak Raspudić idu na rušenje odluke zagrebačke Gradske skupštine o zabrani ZDS-a i drugih ustaških, fašističkih i rasističkih obilježja u javnim prostorima i na javnim površinama u Gradu Zagrebu.
Traže rupe u skupštinskom zaključku, otkrivaju nedorečenosti i dvosmislenosti, nadaju se da će pronaći neku stavku kojom će osporiti tu odluku.
I što će time postići? Otvaraju prostor Thompsonu, ali i ZDS-u, odnosno zabranjenim obilježjima, sloganima i porukama kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, uključujući fašističke i ustaške simbole i pokliče.
Zar to ne zvuči nevjerojatno?
Brane Thompsona
Zar je Zagrebu doista potrebna odluka Gradske skupštine, i to ona čije rušenje najavljuje najveća hrvatska stranka uz pomoć bivše predsjedničke i gradonačelničke kandidatkinje, da bi se smatralo nedopustivim ustaštvo, fašizam i rasizam u gradskim i na javnim prostorima pod kontrolom grada?
Naravno, oni smatraju da je ta odluka prepreka nastupima Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, pa čine sve kako bi režimskom pjevaču otvorili prostor u glavnom gradu, a sve kako bi preko njega dodatno derogirali i provocirali Tomaševića, Možemo! i njihove birače.
Međutim, njihova inicijativa ide prema osporavanju merituma zaključka Skupštine, a to je zabrana "obilježja, slogana i poruka kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, uključujući fašističke i ustaške simbole i pokliče".
Čiji je Thompson glavni katalizator.
Ustaša na dočeku
Na dočeku Thompsona i rukometaša na Trgu bana Jelačića ovoga ponedjeljka Ivan Matanović, pripadnik hrvatske dijaspore i simpatizer HDZ-a, snimio je video na kojem je s grupom mlađih osoba dizao ruku u ustaški pozdrav i zajedno s njima vikao "Za dom spremni".
"Video koji spominjete nastao je u trenutku spontanog uzbuđenja zbog sportskog događaja. Moj motiv bio je izraziti ponos i domoljublje, a nikakvu mržnju, prijetnju ili poticanje nasilja nisam imao u namjeri", kazao je Matanović u izjavi za Index, pravdajući se kako "ljubav prema domovini ne znači fašizam ili mržnju prema drugima". I s njim se Plenković uslikao, baš kao i s Thompsonom.
Za sankcioniranje Matanovića nije potreban zaključak Gradske skupštine, ali HDZ je svojim sumanutim zalaganjem za Thompsona otvorio vrata ustaštvu uvaljanom u domoljublje.
Nepoželjni Thompson
Thompsonove pjesme o ustašama, ustaštvu, "lošoj '45.", "bijelim golubovima koji su bili Za dom spremni", zajedno s njegovim izjavama kojima je slavio ustaštvo i pokličima kojima ustaštvo veže uz Domovinski rat, dovoljan su razlog da pjevač postane nepoželjan sudionik gradskih, kao i državnih proslava, pa i nastupa u glavnom, ali i drugim gradovima koji se ponose ne samo antifašizmom, nego i ustavnim vrijednostima.
Naravno, HDZ rušenjem zaključka Gradske skupštine udara kontru Tomislavu Tomaševiću i njegovoj najavi ustavne tužbe protiv Vlade zbog Plenkovićeve uzurpacije glavnog gradskog trga za Thompsonov nastup, ali istodobno šalje poruku da se protivi zabranama ustaštva i fašizma u Zagrebu.
S Thompsonom ili bez njega.
Prkosio Skupštini
Za Matanovića koji je vikao ZDS i dizao ruku u ustaški pozdrav, ne treba odluka Gradske skupštine da bi prekršajno ili kazneno odgovarao zbog svog poteza, kao što ni za pjevača koji je prije samo mjesec dana u Areni, unatoč zaključku Gradske skupštine, urlao ZDS ne treba odluka Gradske skupštine da bi ga gradonačelnik proglasio nepoželjnim na dočeku rukometaša.
Thompson je, zajedno s HDZ-om, ustaštvo prodao kao domoljublje, kao hrvatski identitet, sportski ponos, kao ultimativnu manifestaciju nacionalne euforije, da bi sada HDZ i Marija Selak Raspudić zajašili val Thompsonove i rukometne histerije i krenuli bušiti rupe u odluci koja zapravo, u normalnoj europskoj državi, ne bi uopće trebala postojati.
Na Thompsonovom pojavljivanju na Trgu našli su se ljudi koji slave ustaštvo i viču "Za dom spremni". Bez njega na dočeku, vrlo je moguće da takvih incidenata ne bi bilo.
Režimsko ustaštvo
Ali ZDS se pojavljuje i na tribini maksimirskog stadiona, kao oblik prkosa zbog Tomaševićeve zabrane i odluke Gradske skupštine, a ustaški i fašistički pozdravi viđeni su i prilikom nedavnog marša Bad Blue Boysa kroz Zagreb u pratnji policije.
I umjesto da se HDZ i Selak Raspudić oglašavaju protiv toga i bore protiv takvih pojava, oni idu na rušenje jednog akta koji bi trebao biti apsolutno izlišan, kad bismo živjeli u normalnoj državi čija vlast i premijer ne miješaju ustaštvo s domoljubljem, Domovinskim ratom, hrvatskim sportom, identitetom i nacijom.
To je pitanje civilizacijskog dosega, a ne politikantskog prepucavanja.