Osjećaji su pomiješani, cijelo jutro plačem. U meni se miješa osjećaj tuge jer mi nikad ništa više neće vratiti sina, ali i zadovoljstvo jer je nakon dugih pet godina sudskog procesa pravda napokon zadovoljena. S mog sina, koji je u javnosti prikazan kao narkoman i sotonista, napokon je skinula ljaga, što mi je u konačnici bilo jednako bitno kao i da se krivca osudi. Naime, svi koji su znali mog sina znaju da je on bio dečko koji je samo širio ljubav - komentirala je suznih očiju Jadranka Volarić presudu Dinu Kulišeku (25), kojemu je u petak Vrhovni sud potvrdio kaznu od 38 godina zatvora na koliko je osuđen za brutalno ubojstvo Ivana Jagodića (22) i pokušaj ubojstva njegove, tada 19-godišnje djevojke Meriem Demo.
- Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je optuženi D. K. proglašen krivim za jedno kazneno djelo teškog ubojstva (na okrutan način) i za jedno kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva (na okrutan način i radi prikrivanja drugog kaznenog djela). Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 38 (trideset osam) godina - stoji na službenoj stranici suda.
Podsjetimo, brutalni masakr hladnim oružjem odvio se kobnog 13. srpnja 2014. godine, između 14.30 i 15.30 sati, kada je ubojica došao na vrata stana u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava u kojem je Jagodić živio i mladića krenuo ubadati nožem. Jagodić ga je uspio izgurati iz stana i zatvoriti vrata, no Kulišek ih je udarcem tijela izbacio iz ležišta.
Pokojni je zazivao pomoć, pobjegao u dnevni boravak pa na balkon, ali ubojica ga je dohvatio i izmasakrirao s preko 40 uboda nožem, od kojih su najmanje tri bila smrtonosna – u pluća, srce i u vratnu arteriju. Dok se sve to događalo, iz spavaće sobe izašla je Jagodićeva djevojka Meriem, koja je zapomažući Kulišeka molila za milost. Iznenađen njenom prisutnošću te bojeći se da bi bila svjedokom, njoj je zadao 15-ak uboda, od čega dva kada je već ležala na podu i pravila se da je mrtva, što ju je u konačnici spasilo, naravno, zahvaljujući samo hitnoj medicinskoj intervenciji. Zbog zadobivenih ozljeda ista i danas pati od nebrojenih posljedica, među kojima i od trajno oštećenog živca ruke zbog čega se ne može ni potpisati.
Osnova Kulišekove obrane, u prvotnom te ponovljenom suđenju, bilo je dovođenje u pitanje njegove ubrojivosti tijekom samog čina.
Nakon tri oprečna vještačenja, naručeno je i četvrto, praktički nadvještaćenje nadvještaćenja, koje je u konačnici dalo rezultata 3:1 u korist mišljenja da je ubojica za vrijeme krvoprolića bio ubrojiv te mnoge situacije simulirao.
Potvrda nepravomoćne kazne stigla je samo dan prije isteka maksimalnog zakonskog roka u kojem bi Kulišek mogao biti zadržan u pritvoru.
Naime, sila zakona nalaže da bi, ukoliko konačna presuda nije stigla na vrijeme, Kulišek, koji je u privoru proveo maksimalne četiri godine i devet mjeseci, iz pritvora bio pušten u subotu u 19.20 sati da sa slobode dočeka krajnje rješenje Vrhovnog suda.
- Strepila sam do zadnjeg dana, ali napokon sam odahnula. Pravda je, iako spora, napokon zadovoljena, presuda je napokon pravomoćna, a krivac sad ima vremena da u zavoru razmišlja o svom zločinu - s olakšanjem je zaključila majka pokojnog Ivana Jagodića.
Inače, ovaj sudski proces ostat će zapamćen u riječkoj, a i u hrvatskoj sudskoj praksi, po neviđenom, dramatičnom razilaženju psihijatrijskih eksperata u mišljenju oko ubrojivosti optuženika. Naime, vodeći psihijatrijski stručnjaci i vještaci u Hrvatskoj nisu se sporili oko detalja, već oko temeljnih postavaka.
Eksperti iz Psihijatrijske bolnice Vrapče držali su da je psihičku bolest u Kulišeka najispravnije okaraktezirati kao šizofreniju. Vrapče su jedini koji su Kulišeka smatrali neubrojivim, dok su ostala tri mišljenja govorila u njegovoj ubrojivosti, iako smanjenoj. Riječkoj psihijatrijskoj vještakinji Klementini Ružić ubojica Kulišek nije bio uvjerljiv kada je iznosio priče o glasovima u glavi i smatrala je da je "simulirao psihopatološke događaje".
Psihijatrica Tija Žarković Palijan iz Neuropsihijatrijske bolnice Popovača također je smatrala da je Kulišek za ekspertize glumio svoje psihičko stanje. Vještaci iz Psihijatrijske bolnice Ugljan mišljenja su da je Kulišek "težio sebe predstaviti u što lošijem psihološkom stanju" što je u konačnici presudilo da je zločinac iz Dramlja ponovo oglašen krivim i osuđen na veliku zatvorsku kaznu, jednu od najvećih ikad izrečenih u Rijeci.