Visoki kazneni sud (VKS) pravomoćnom je presudom smanjio s 14 na 12 godina zatvora kaznu bivšem istražnom sudcu Vojnog suda u Beogradu Vojislavu Mediću zbog ratnog zločina nad zarobljenim vukovarskim braniteljima u srbijanskim koncentracijskim logorima Sremska Mitrovica i Stajićevo 1991. i 1992. VKS je, ne navodeći Medićev identitet, izvijestio da je donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku o odluci o kazni, čime je postala pravomoćna presuda kojom je Medić proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Prizivni sud je precizirao da je kaznu zatvora od 14 godina preinačio i Medića osudio na 12 godina zatvora, s time da je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se Medić i dalje nalazi od lipnja 2022. godine.
Bivši major JNA Vojislav Medić je uhićen u lipnju 2022. na granici Hrvatske i Srbije, a tužiteljstvo ga je teretilo da je ratni zločin počinio od sredine studenog 1991. do 14. kolovoza 1992. na području Srbije kao ispitivač u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica u koje je iz Hrvatske dovedeno više stotina zarobljenih pripadnika hrvatskih oružanih postrojbi.
U obrazloženju nepravomoćne presude, sudac osječkog Županijskog suda Mirko Ljubičić rekao je da su dokaznim postupkom utvrđene sve činjenice i dokazi koji potvrđuju da je Medić počinio kaznena djela na način opisan u optužnici, odnosno da je tukao, zlostavljao i mučio više zatočenika, postupajući na brutalan i ponižavajući način te naređivao logorskim stražarima da to čine u njegovoj nazočnosti.
Otegotnim cijenjeno Medićevo iznuđivanje priznanja za izmišljene zločine
Medićeva obrana tijekom postupka je tvrdila da je okrivljenik, od studenog 1991. do kolovoza 1992. neprekidno obnašao dužnost istražnog suca Vojnog suda u Beogradu i bio zadužen za nekoliko stotina predmeta pa da stoga nije mogao istodobno biti ispitivač u logorima.
VKS navodi da je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio optuženiku što nije do sada kazneno osuđivan, a ni prekršajno kažnjavan. Otegotnim je cijenjeno da je postupao s izravnom namjerom kao najtežim oblikom kaznene odgovornosti, pobude iz kojih je iznuđivao priznanja za izmišljene zločine kojima bi se pokušala opravdati masovna ubojstva u Vukovaru i drugim gradovima.
Osječki sud je, smatra VKS, pravilno cijenio i da je optuženik, kao visoko vojno i civilno obrazovana osoba, zasigurno bio upoznat sa svim propisima i međunarodnim konvencijama o zaštiti ratnih zarobljenika, a postupao je suprotno.
Pri počinjenju djela iskazao je izrazitu upornost, bešćutnost i okrutnost, pri čemu je to činio na štetu više oštećenih žrtava koje trpe fizičke i psihičke posljedice njegovog postupanja i više od 30 godina kasnije, zbog čega je šteta prouzročena kaznenim djelom nepopravljiva, zaključio je sud.
Međutim, VKS smatra da je kazna zatvora od 14 godina bila neodgovarajuće odmjerena s obzirom na ukupnost utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti, ali i imajući u vidu protek vremena od počinjenja djela. Drugostupanjski sud stoga ocjenjuje da će se specijalna i generalna prevencija ostvariti i kaznom zatvora u trajanju od 12 godina.