Dinamo je vratio naslov prvaka u Maksimir. Mario Kovačević sa svojim je igračima ispunio primarni cilj ove sezone, sad se u modrom domu svi okreću novim izazovima i - finalu Kupa. Zagrepčani su do titule došli dojmljivim nastupima u proljetnom dijelu sezone, a naslov potvrdili pobjedom protiv Varaždina 2-1.
Treneru Dinama osvajao je pet naslova (četvrtu ligu osvajao je s Strmcem iz Bedenice i Poletom iz Svetog Martina na Muri, treću ligu s Međimurjem, a dvaput drugu ligu s Varaždinom) na niželigaškoj razini, ali i 50-godišnji stručnjak imao je do sada prazne vitrine na najvišoj sceni. Kovačević je prošle sezone bio jako blizu, sa Slaven Belupom je stigao do finala Kupa, no u završnoj borbi za Rabuzinovo sunce uspješnija je bila Rijeka.
Uz Marija Kovačevića, još je 11 dinamovaca ove sezone osvojilo svoj prvi (pravi) trofej u karijeri, to su Scott McKenna, Moris Valinčić, Matteo Perez Vinlöf, Marko Soldo, Mateo Lisica, Mounsef Bakrar, Dion Drena Beljo, Ivan Filipović, te tri mlada klinca - Noa Mikić, Sven Šunta i Cardoso Varela.
Najzvučnije ime u ovoj priči svakako je Scott McKenna, iza kojega je zavidna nogometna karijera, pa i nastupi na dva europska prvenstva. Iskusni Škot se prije dolaska u HNL okušao u četiri različite lige, ali u Škotskoj (Aberdeen), Engleskoj (Nottingham Forest), Danskoj (Kopenhagen) i Španjolskoj (Las Palmas) nije stigao do trofeja.
Moris Valinčić, Mateo Lisica i Marko Soldo su tek ovoga ljeta stigli na razinu gdje se očekuju trofeji, dok do njih na nekoliko destinacija nisu stigli Mounsef Bakrar (igrao u Alžiru, Hrvatskoj i SAD-u) i Dion Drena Beljo (Hrvatska, Njemačka, Austrija). A jedna od najzanimljivijih priča svakako je ona - Mattea Pereza Vinlöfa.
Mladi Šveđanin peruanskih korijena je u karijeri zaigrao za minhenski Bayern u Bundesligi, upisao jedan nastup (15 minuta protiv Wolfsburga), ali je te sezone do naslova prvaka Njemačke iznenađujuće stigao Bayer Leverkusen. Perez Vinlöf do trofeja nije stigao ni u bečkoj Austriji, pa je njegov dolazak za Dinamo bio pun pogodak. Kako za njegovu karijeru, tako i za maksimirski klub.
Cardoso Varela i Sven Šunta ove su sezone debitirali na seniorskoj razini, pa su odmah osvojili prvi trofej, dok je situacija s Noom Mikićem nešto drugačija. Mladi branič je jednom bio na klupi u sezoni 2023./2024., kad je Dinamo sa Sergejom Jakirovićem stigao do titule, ali tad nije upisao nijednu službenu minutu. Sljedeće sezone je čak i debitirao za "modre", no titula je na kraju godine otišla u Rijeku.
Prvi pravi trofej u karijeri dohvatio je i Luka Stojković, iako najbolji igrač Dinama već pamti jedan naslov prvaka sa zagrebačkim klubom. Stojković je u ljeto 2023. godine stigao u Dinamo, debitirao za "modre" u kvalifikacijama za Europsku ligu, pa se na zagrijavanju prije prve HNL utakmice teško ozlijedio. Sljedećih devet mjeseci proveo je na rehabilitaciji, a onda u zadnjem kolu sezone 2023./2024. dobio 18 minuta u remiju (3-3) s Rudešom. Dovoljno za jedan službeni naslov, iako na putu prema toj teško osvojenoj tituli nije imao apsolutno nikakav učinak.
U ovoj priči računali smo samo igrače koji su zaigrali barem jednu minutu ove sezone u HNL-u, tako da tu i dalje nema Paula Tabinasa, Raula Torrentea ili Juana Cordobe. I njihove su priče zanimljive, Tabinas i Torrente su kroz igračku karijeru osvajali naslove prvaka u drugoligaškom rangu, ali na prvoligaškoj sceni još nemaju trofeja. Dinamov Filipinac je prošle sezone s Vukovarom osvojio Prvu NL, dok je Torrente u sezoni 2022./2023. s Granadom osvojio španjolsku Segundu. Cordoba ima jednu kolumbijsku “clausuru” s Deportivo Calijem, iako je i tad skupio samo jedan nastup.