Godinama su živjeli s boli i prazninom, uvjereni da su se zauvijek oprostili. Obitelj ukrajinskog vojnika Nazara Daleckog bila je sigurna da je poginuo na bojištu, a 2023. godine njegovi su posmrtni ostaci pokopani na seoskom groblju na istoku Ukrajine.
No ovaj tjedan dogodilo se čudo, Nazar je nazvao svoju majku. Bio je slab, iscrpljen i izmučen, ali živ. Iz ruskog zatočeništva pušten je u posljednjoj razmjeni ratnih zarobljenika, piše BBC.
- Preplavile su me emocije - rekla je njegova majka Natalija, koja ni sama ne krije da joj je trebalo vremena da shvati što se događa. Prvi razgovor zabilježen je kamerom, a snimka bilježi trenutke potpune nevjerice i olakšanja. - Imaš li ruke, noge, je li sve na mjestu? - pitala je sina.
- Zlato moje, toliko dugo sam te čekala - govori mu kroz suze, dok se u pozadini čuje kako rođakinja Roksolana vrišti i skače od sreće. - Bilo je to tako čudno. Pokopala sam sina, a sad mu čujem glas. Možete li zamisliti kako se majka osjeća? Sreća. Neopisiva sreća. Nisam mogla zaustaviti suze - rekla je Natalija.
U zemlji u kojoj su loše vijesti svakodnevica, Nazarova sudbina zvuči gotovo nestvarno. Kada je Rusija 2022. pokrenula invaziju, tada 42-godišnji Nazar nije oklijevao. Iza sebe je već imao ratno iskustvo iz 2014. godine i smatrao je da mora ponovno stati u obranu zemlje.
- Nije se nimalo dvoumio. Odmah je otišao - ispričala je njegova rođakinja.
Godinu dana kasnije stigla je vijest koja je slomila i posljednju nadu. Nataliju su obavijestili da je u mrtvačnici na jugoistoku Ukrajine identificirano tijelo, a identitet je potvrđen DNK analizom.
- Tijelo je bilo jako izgorjelo. Pronašli su nekoliko tijela u spaljenom autobusu. Kada su počeli provjeravati popise nestalih vojnika, podaci su se poklopili - ispričala je Roksolana. - Identificirali su to tijelo kao Nazarovo - dodala je.
Sprovod je održan, obitelj je oplakala sina i pokušala nastaviti živjeti s gubitkom.
A onda, mjesecima kasnije, još jedan poziv, ovaj put od vojnika koji je netom oslobođen iz ruskog zatočeništva. Rekao im je da je Nazar živ i da ga je vidio u zatvoru. - Bili smo u šoku, bilo je teško povjerovati. Ali zašto bi nam lagao? - kaže Roksolana.
Sve dok nisu čuli Nazarov glas, nisu se usuđivali nadati. Ovog tjedna sumnje su nestale. Nazar se javio iz Ukrajine, nakon tri godine i devet mjeseci izbivanja.
Obitelj sada uklanja objave o njegovoj smrti s društvenih mreža kako ga ne bi dodatno potresle. Njegova fotografija uklonjena je i s izložbe posvećene poginulim mještanima. Pokrenuta je istraga kako bi se utvrdilo kako je došlo do pogrešne identifikacije tijela.
Za Nataliju i njezinu obitelj to su sada sporedne stvari. Majka dane provodi pripremajući sinova omiljena jela, čekajući trenutak kada će se dovoljno oporaviti i vratiti kući.
- Samo želim da bude više ovakvih sretnih priča, da i druge obitelji prime poziv i da im se najmiliji vrate kući - kaže Roksolana.
U Ukrajini se i dalje oko 70.000 ljudi vodi kao nestalo, većinom vojnika. Mnogi od njih nalaze se u zarobljeništvu, a Nazarova sudbina daje nadu onima koji još čekaju.
- Želim da sve žene, majke i djeca dožive poziv kakav smo mi primili i osjete ovu sreću. Sada samo čekam sina da ga čvrsto zagrlim. Neopisivo ga volim - poručila je Natalija.