Hrvatska nogometna reprezentacija u subotu je doživjela nezapamćenu sramotu. Engleska je na Rujevici nanijela "vatrenima" najteži poraz (7-0) u povijesti, već od prve sekunde bilo je vidljivo kako Hrvatska ne može parirati razigranom suparniku. I to boli, s obzirom na individualnu kvalitetu našeg igračkoga kadra (Modrić, Kovačić, Perišić, Gvardiol, Vušković, Stanišić, Baturina, P. Sučić...), to je nedopustivo. Pa i da nam se na suprotnoj strani nađe najbolja momčad svijeta.
Slaven Bilić sa stožerom nije imao nikakvih rješenja, hrvatski izbornik nemoćno je stajao pored aut-linije i vjerojatno samo čekao da utakmica završi što prije. Razlika u pristupu, želji, agresiji, čak i samoj pripremi utakmice s obje strane bila je nemjerljiva. Neusporediva. Thomas Tuchel održao jw bolnu lekciju Biliću.
Englezi su se poigravali, na trenutku i "rugali" s Bilićevim izabranicima, dok naša klupa nije imala baš nikakvih rješenja. Dapače, ta nam je utakmica djelovala kao da se najbolji šahist svijeta Magnus Carlsen na šahovskoj ploči poigrava s nekim trogodišnjim djetetom. Koje se čak ni ne trudi. Ili ne zna pravila te igre. Nevjerojatno.
Ako je Bilić pomislio kako će voditi Hrvatsku zbog starih zasluga i pozitivnih kritika iz prvog mandata, onda je pogriješio. Debelo pogriješio. Ili samo podcijenio moderne rezone današnjeg nogometa. Da, nogomet se mijenja, napreduje i evoluira, Bilić tek mora dokazati da se spreman prilagoditi pravilima i zakonima današnjeg vremena. Ili je ostao zatočen u 2007. godini, vremenu kad je rušio Engleze na Wembleyju.
Sjećamo se, tog je dana Bilić skakao i "divljao" uz klupu, uz teren "igrao utakmicu" sa svojim dečkima, dok je na drugoj strani engleski izbornik Steve McClaren pokislo držao kišobran. I praznog, pomalo tupog, pogleda pratio što se događa na terenu. E, vremena su se promijenila. Ove subote je Tuchel bio "taj", a Bilić samo stajao uz teren, pokušavao shvatiti što se događa na terenu. I teško da je shvatio...
Hrvatska nije u dobrom trenutku, "vatreni" su na dva teška ispita (Španjolska i Engleska) doživjeli dva poraza, primili čak 11 komada!? I sve to uz nekoliko dobrih obrana Livakovića. A ista ova Hrvatska je prije samo tri i pol mjeseca na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, u prvih 45 minuta, nogometno nadigrala iste te Engleze. Ove subote "vatreni" tim istim Englezima (čak i slabijima jer nije bilo Ricea, Jamesa, Stonesa, Rashforda...) nisu uspjeli spojiti četiri-pet točnih dodavanja.
Zlatko Dalić s igračima je devet godina gradio kult hrvatske reprezentacije, nizao uspješne rezultate, imao respekt cijeloga svijeta. I nitko, pa tako ni Bilić, to nema pravo porušiti u samo jednom ciklusu. I od Hrvatske napraviti Gibraltar, San Marino, Šri Lanku ili Tongu. Hrvatska nema pravo primati "sedmice". I poslije utakmice biti sretna jer nismo dobili 12-13 komada.
Hrvatskoj sad stiže Španjolska, a najteže se "vaditi" protiv svjetskih prvaka. I reprezentacije koja ne zna za poraz (u regularnih 90 minuta) već 41 utakmicu u nizu. Opći je dojam kako "vatreni" u ovom stanju ne mogu parirati takvoj nogometnoj velesili, ali Hrvatsku se baš nikad ne smije podcijeniti. A ako naši i protiv "furije" na Poljudu izgledaju poput kakvih predškolaca, onda priča s Bilićem ne ide u dobrom smjeru. Nije problem gubiti, problem je - ovako gubiti.