Ne želim biti bogat. Želim pristojan život. Želim plaću sukladno obrazovanju i složenosti poslova koje obavljam. Želim da od svoga rada mogu za 20 godina uštedjeti za pristojan stan (duoružnici). Želim svakih 5-7 godina promijeniti automobil koji će biti srednja ili gornja srednja klasa. Želim svake godine na odmor makar 14 dana na kojemu ću imati sve plaćeno a da ne moram kuhati i gledati kako stranci žderu i piju u mojoj zemlji, na "našem" moru. Želim kupiti I. kategoriju mesa i povrća, ne smeće kojih se zaliha drugi rješavaju. Želim kupiti drugima dar a da ne moram podići kredit, djeci omogućiti školovanje. Eto, ja bih to smatrao dostatnim i bogatstvom. Ne trebaju mi silne pare radi kojih moraš htio ne htio pogaziti one do sebe. Zar je 4000-5000eura za dvije odrasle osobe i dvoje djece, koji bi bili dostatni nedostižni? Kada ovo kažeš ljudi blenu u tebe i misle jbt šta mu je, pa nismo mi Njemačka. A ja mislim da smo to htjeli biti pa smo i stvarali svoju državu, a ne da pojedinci ne znaju kuda će s novcima a s drugi da bi živjeli rintaju od jutra do sutra.