Europska unija priprema jedan od najambicioznijih gospodarskih zahvata u posljednjih nekoliko desetljeća. Plan Europske komisije pod nazivom 'Kupujmo europsko' označava snažan zaokret u industrijskoj politici, no istodobno nosi etiketu najkompleksnijeg i potencijalno najrizičnijeg projekta do sada, javlja Euronews.
Sve bi trebalo biti predstavljeno na summitu EU-a u ožujku, kroz široki akcijski paket 'Jedna Europa, jedno tržište'. Središnja ideja je jasna, novac europskih poreznih obveznika usmjeriti prema europskim proizvodima i uslugama.
Europski odgovor na Washington
U Bruxellesu ovaj potez vide kao odgovor na američku politiku 'Buy American'. No, za razliku od Sjedinjenih Država, Europska komisija mora pomiriti interese 27 članica, poštujući pritom pravila World Trade Organization i vlastiti koncept otvorene trgovine.
Plan o jačanju konkurentnosti temelji se na izvješćima koja su izradili Mario Draghi i Enrico Letta. Cilj je dovršiti jedinstveno tržište do 2027. godine te javnu nabavu i industrijske poticaje snažnije usmjeriti prema proizvodnji unutar EU-a. Fokus je na strateškim granama: obrani, čistim tehnologijama, čipovima, kemijskoj i automobilskoj industriji.
Iako se prijedlog očekivao još prije Božića, povučen je zbog neslaganja među državama članicama. Čelnici su poslali politički signal, ali bez konkretnih zakonskih rješenja.
Obrana kao točka suglasja
U sektoru obrane postoji gotovo neuobičajeno jedinstvo. Gunnar Wolf, profesor ekonomije na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu i viši suradnik u think-tanku Bruegel, smatra da Europa mora smanjiti ovisnost o američkom naoružanju.
- Imamo koristi od američkog oružja, ali nas te nabave čine ranjivima na geopolitički utjecaj Sjedinjenih Država. Kad je riječ o pitanjima tvrde sigurnosti, mislim da postoji jasan razlog da se više kupuje europsko - smatra Wolf.
-Strateška autonomija znači da morate imati tehnologiju proizvedenu u Europi, jer ćete se u protivnom oslanjati na druge aktere - dodaje on.
Tanka linija do protekcionizma
No, isti princip u drugim sektorima izaziva oprez.
- Moramo biti izuzetno oprezni da se ovo ne pretvori u skup protekcionističkih politika. Ako štitite domaću industriju od svake konkurencije, na kraju ćete dobiti manjak inovacija, što će se loše odraziti na rast - upozorava Wolf.
- Rast novih, zanimljivih, inovativnih tvrtki, rast produktivnosti, rast zaposlenosti. To je ono što nam je u konačnici potrebno -zaključuje.
Sličnu dozu skepticizma pokazuje i Alberto Alemanno, profesor prava na Sveučilištu HEC u Parizu.
- EU u većini sektora jednostavno nema ni industrijsku bazu ni opskrbne lance da bi mogla djelovati samostalno. Općenito davanje prednosti europskim tvrtkama samo bi povećalo troškove za industrije koje se na njih naslanjaju.Ciljano davanje prednosti u istinski strateškim sektorima može se opravdati, ali samo ako se pojam 'strateški' definira rigoroznom analizom, a ne političkom pogodnošću, što se čini da je sada slučaj - kaže Alemanno.
Francuska i Njemačka na suprotnim stranama
Razlike među članicama već su izašle na površinu. Francuska zagovara stroga pravila o europskom udjelu u proizvodnji, dok Njemačka preferira širi koncept 'Proizvedeno s Europom', koji bi uključivao i partnere poput Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Norveške.
Manje, izvozno orijentirane države strahuju da bi najveći teret mogle snositi upravo one, dok bi najveće koristi mogle završiti u Parizu i Berlinu.
- Stvarna napetost postoji između dva bloka država. Manje članice boje se da će im ovo povećati troškove i uglavnom koristiti velikim gospodarstvima - objašnjava Alemanno.
Zamršeni lanci opskrbe
Fredrik Erixon, direktor Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju, upozorava na praktične prepreke.
- Nije tako lako uvesti ovakva ograničenja. Europa mnogo uvozi iz drugih zemalja, a te komponente europske tvrtke koriste za proizvode koje zatim ponovno izvoze. Dakle, ako uvedete ograničenje koje će vam povećati troškove, to će ujedno povećati i cijenu europskog izvoza - kaže Erixon.
Navodi primjer njemačke tvrtke koja gradi vjetroelektranu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koristeći dijelove proizvedene u više država. U takvoj situaciji teško je precizno definirati što znači 'europska prednost', osobito ako druga država traži lokalnu proizvodnju.
- Bit će vrlo, vrlo teško razraditi precizne detalje kako bi takav sustav mogao funkcionirati - dodaje.
Mogućnost trgovinske odmazde
Poseban rizik vidi u odnosima sa saveznicima. EU izvozi više strateških proizvoda nego što ih uvozi. Ako isključi Kanadu, Ujedinjeno Kraljevstvo ili partnere iz Mercosura, mogla bi se suočiti s recipročnim mjerama.
- Moramo uz to imati i nekakav sustav pouzdanog partnerstva koji bi omogućio našim bliskim saveznicima i prijateljima da u tome sudjeluju, kako ih ne bismo isključili. Jer ako to učinimo, oni će uzvratiti istom mjerom protiv nas. U tom slučaju bit ćemo neto gubitnici, jer im izvozimo više takve robe nego što od njih uvozimo - pojašnjava Erixon.
Što slijedi?
Prema najavama, prijedlog koji bi trebao biti predstavljen sredinom ožujka fokusirat će se na odabrane strateške sektore. Spominju se pragovi dodane vrijednosti ostvarene unutar EU-a, vjerojatno između 60 i 80 posto, uz moguće iznimke za pouzdane partnere.
Devet država članica među njima Švedska, Finska, Irska i Estonija već su u zajedničkom pismu poručile da davanje prednosti europskim tvrtkama mora ostati krajnja, privremena mjera i odnositi se isključivo na jasno definirane sektore.