Čovjek i kada ga nejde(praktički cijelo prvo poluvrijeme) je naš najbolji igrač na utakmici,toliko o tome.Budala sam što sam i vjerovao da ćemo sa pobjedama proći (otkazima igrača pogođenu)Litvu i Poljake,kao da zadnjih niz godina svaka nada u našu košarku nije završila razočarenjem,i tako iznova i iznova naivno vjeruješ da će nešta biti drugačije,a na kraju veliko ništa,prije je to bilo razočaranje na samome prvenstvu,a sada je to došlo i do kvalifikacija.Žalosno je da država koja je dala 3 od samo 8 europskih igrača u kući slavnih,više ne može niti kvalificirati na SP(jer nam sada treba pravo malo čudo da sa "rekreativcima" ostvarimo barem 4/5 pobjeda do kraja kvalifikacijas time da Litvu u gostima odmah već upisujemo poraz).Igrači koji prije 20-ak godina ne bi bili niti na vidiku reprezentacije,sada su nam na popisu top 12 .Cijela igra se svodi na forsiranje,nakon lošeg prvog poluvremena,misliš valjda će se nešta dogovoriti na poluvremenu u svlačionici,smisliti neku akciju,krene prvi napad,a Šarić napad mora završavati sa nerezonskom tricom.Zbilja isto ne kužim kako su,ni manje ni više,nego naša 3 NBA igrača(Bogdanović,Šarić,Žižić) uspjela promašiti one teške zicere,neometani pred samim košem i to sve promašaji za povratak u meč nakon kojih su nas Litavci odmah kažnjavali tricom i vraćali na veliki zaostatak,sve skupa 6 poena koja bi sigurno drastično promijenila tijek završnice odnosno same utakmice....itd. itd. itd. loše,loše,loše.