Mogu samo ovo reći da kao dalmatinac,najbolje prijatelje tih osamdesetih sam imao u zagrebu,a isto tako i prijateljice...oni su ljeti dolazili kod nas,a mi zimi nekoliko puta u zagreb,na koncerte ili utakmice...išli smo zajedno na utakmice dinama i hajduka svak na svoj dio stadiona,a poslije opet svi zajedno netko bi slavio netko tugovao...nikad ružne rijeći osim standardnog zadirkivanja...moj prijatelj teški dinamovac je u svom stanu imao i hajdukovu zastavicu na zidu,a ja i dan danas kao hajdukovac imam dinamovu i ne mislim je skinuti...žao mi je što je danas tolika mržnja između bbb i torcide,a mislim da nije slučajno izazvana u devedestima,jer nekome je jako odgovaralo da bude po onoj poslovici podjeli pa vladaj...prijateljstvo sa prugerima je bilo jedna od ljepših stvari koja nam se dogodila,mogu samo reći da mi je žao što nove generacije,obostrano, ne mogu to doživjeti,na neki naćin su uskraćeni za puno lijepih stvari...od besplatnih ljetovanja,pijanki.pušenja trave,ljubovanja sa tamo nekom malom plave kose i plavih oćiju i njenog milozvućnog i pitomog kaj...drago mi je za ova dva glavna lika,nek se vidi nek se zna kakva je mogla biti hrvatska...