Ja neznam šta je rat, bila sam mala, puno puta sam pitala oca da mi priča o ratu, ali uvijek šuti i pogled mu je negdje u daljini, zadnjih dana opet ima taj isti pogled, vidim svoga oca, branitelja, koji svake godine pognute glave korača u koloni, sa suzama u očima i knedlom u grlu...gledam kako plače za svojim prijateljem koji su dali život da bi im djeca rasla u slobodi, veselju... A došli smo u situaciju da još malo neće biti nikoga u ovoj zemlji, ode mladost, odose svi, veselja nema, ostaje samo tuga i gorčina...
igidus
17.11.2017.
Uređivanje komentaraOdustani
za tebe veliki hag, a za tvog oca želja da barem malo pogleda tebe i zaboravi prošlost koliko može, na žalost znam kako se osjeća
Anarhosindikalist
18.11.2017.
Uređivanje komentaraOdustani
Veliki pozdrav tvome ocu sa željom da smogne snage i ponosno digne glavu.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .