Vidio sam jednog decka sa downovim sindromom koji radi u jednom lancu brze hrane tj on brise stolove i skuplja tacne. Za ono kratko vrijeme koliko sam bila tamo primjetila sam da ostali zaposlenici imaju pune ruke posla sa takvom osobom uz svoj redovni rad jer su ga cesto podsjecivali da ne prica sa gostima jer je on zastajao kod svakog stola i pricao i zaboravljo skupljat tacne tako da imam osjecaj da je takvu osobu tesko imati za kolegu jer ti je to kao da imas malo dijete uz sebe.
r1
renkatomic_1
16.1.2020.
Uređivanje komentaraOdustani
Da, imati za kolegu/kolegicu osobu s poteškoćama nije lako i traži od ostalih zaposlenika razumijevanje, strpljivost i .. empatiju. Traži u nama ono što ionako
pružamo ( ili bismo trebali pružati) slabijima, manjima, podređenima, ma zapravo svima - razumijevanje, toleranciju, strpljivost.. empatiju. Naša djeca, naši ostarjeli roditelji , primjerice, traže/trebaju od nas sve to i s njima imamo "pune ruke posla". Možda bi bilo najbolje djecu poslati u internat, a starce u domove . Osloboditi ruke " posla" i živjeti samo svoj i sebi usmjeren život. Kao da nismo društvena bića. Možda..
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .