Vrijeme Golog otoka bilo je monstruozno vrijeme u kojem su ljudi koji su odbijali cinkati prijatelje, rodbinu, kolege zbog toga slani u brutalan logor koji je postojao u vrijeme mira. Dok je jugoslavensko društvo napredovalo i pomicalo se naprijed, velik broj normalnih ljudi koji su živjeli svoje privatne živote godinama je gutao mrak, a drugi su se morali praviti da to ne vide jer bi ih snašla ista sudbina. Na službenom popisu zarobljenika iz perioda IB-a navedeno je oko 16.000 ljudi, no taj popis nije potpun. U našoj obitelji je posljedice zarobljeništva jednog čovjeka već u prvoj generaciji trpjelo mnogo ljudi koji su ga ostali čekati na slobodi. Dok je dida bio u logoru, na slobodi je umrla njegova prva kći Bosiljka; tada dvogodišnjoj djevojčici zanijekana je liječnička pomoć jer je bila dijete 'državnog neprijatelja' pa je na taj način osuđena na smrt. Sustav Golog otoka nije završavao ni izlaskom iz logora jer su svi bivši logoraši još godinama bili pod prismotrom. - riječi autorice