PROVJERITE POPIS
FOTO Ovo su najsigurnije države svijeta u slučaju razorne solarne oluje: Što da sve naglo stane...
Zamislite da se jednoga jutra probudite i ništa ne radi. Nema struje, internet je pao, voda ne teče iz slavine, a mobitel je samo beskoristan komad stakla i plastike. Ovo nije scenarij iz holivudskog filma, već realna prijetnja koju znanstvenici i stručnjaci za infrastrukturu shvaćaju vrlo ozbiljno. Događaj poznat kao Carringtonov događaj iz 1859. godine, kada je masivna solarna oluja pogodila Zemlju, danas bi mogao imati izuzetno ozbiljne posljedice. Tada je izazvao požare na telegrafskim postajama i poremetio tadašnju tehnologiju; danas bi, prema procjenama NASA-e i osiguravateljskih analiza poput Lloyd’s izvještaja, mogao uzrokovati dugotrajne kvarove i velike poremećaje u elektroenergetskim sustavima na globalnoj razini.
U takvom scenariju, preživljavanje ne bi ovisilo samo o bogatstvu ili vojnoj moći, već o temeljnim resursima: hrani, vodi, energiji i sposobnosti funkcioniranja bez moderne tehnologije. Važno je naglasiti: niti jedna zemlja nije 100 posto sigurna – globalni poremećaji bi doveli do nestašica, prekida satelitskih usluga (GPS, komunikacije), migracija i povećanih napetosti čak i na najizoliranijim mjestima. Ovo je spekulativna analiza otpornosti, a ne znanstvena prognoza, ali se temelji na poznatim ranjivostima suvremenog svijeta.
Zamislite da se jednoga jutra probudite i ništa ne radi. Nema struje, internet je pao, voda ne teče iz slavine, a mobitel je samo beskoristan komad stakla i plastike. Ovo nije scenarij iz holivudskog filma, već realna prijetnja koju znanstvenici i stručnjaci za infrastrukturu shvaćaju vrlo ozbiljno. Događaj poznat kao Carringtonov događaj iz 1859. godine, kada je masivna solarna oluja pogodila Zemlju, danas bi mogao imati izuzetno ozbiljne posljedice. Tada je izazvao požare na telegrafskim postajama i poremetio tadašnju tehnologiju; danas bi, prema procjenama NASA-e i osiguravateljskih analiza poput Lloyd’s izvještaja, mogao uzrokovati dugotrajne kvarove i velike poremećaje u elektroenergetskim sustavima na globalnoj razini.
Snažna solarna baklja i izbačaj koronalne mase mogu u dugim dalekovodima inducirati geomagnetski inducirane struje (GIC) koje mogu preopteretiti i teško oštetiti visokonaponske transformatore. Takvi transformatori su ključni dijelovi mreže i njihova zamjena je spora i logistički zahtjevna. Dobra vijest je da sateliti i opservatoriji mogu detektirati opasan izbačaj koronalne mase i pružiti upozorenje koje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana prije udara, dok se posljednje kritične procjene često dobivaju u zadnjim desecima minuta. To bi operaterima mreže moglo dati vremena da provedu zaštitne mjere, poput privremenog smanjenja opterećenja ili isključivanja dijelova sustava kako bi se umanjila šteta.
Mnoge razvijene zemlje već imaju GIC monitore, protokole i planove za hitne situacije. No, u slučaju oluje ekstremne snage, zamjena uništenih transformatora trajala bi mjesecima, pa i godinama u najgorim scenarijima, što bi dovelo do dugotrajnih nestanaka struje u pojedinim regijama. Takav prekid imao bi domino-efekt: ozbiljne probleme u opskrbnim lancima, otežan rad crpki za vodu, poremećaj distribucije hrane i prekide komunikacijskih sustava.
U takvom scenariju, preživljavanje ne bi ovisilo samo o bogatstvu ili vojnoj moći, već o temeljnim resursima: hrani, vodi, energiji i sposobnosti funkcioniranja bez moderne tehnologije. Važno je naglasiti: niti jedna zemlja nije 100 posto sigurna – globalni poremećaji bi doveli do nestašica, prekida satelitskih usluga (GPS, komunikacije), migracija i povećanih napetosti čak i na najizoliranijim mjestima. Ovo je spekulativna analiza otpornosti, a ne znanstvena prognoza, ali se temelji na poznatim ranjivostima suvremenog svijeta.
Koji su ključni faktori za preživljavanje? Da bi se neka država smatrala otpornom u post-tehnološkom svijetu, mora zadovoljiti nekoliko ključnih kriterija. Prvi je energetska otpornost, a tu su u prednosti zemlje s velikim udjelom hidroenergije i geotermalne energije. Takve elektrane često imaju sposobnost tzv. "crnog starta", što znači da se mogu ponovno pokrenuti bez vanjskog izvora napajanja, što može biti presudno za obnovu lokalne mreže. Ipak, ni to nije automatsko rješenje jer oporavak ovisi o mrežnoj infrastrukturi i organizaciji.
Drugi faktor je samodostatnost u hrani. Države koje proizvode dovoljno hrane da prehrane vlastito stanovništvo imaju stratešku prednost, iako suvremena poljoprivreda često ovisi o gorivu, gnojivima i logistici. Treći, ključan faktor je geografska izoliranost i niska gustoća naseljenosti. Biti otok ili se nalaziti daleko od globalnih žarišta može smanjiti rizik od društvenog kaosa koji bi se mogao preliti preko granica. Naposljetku, tu je i prilagodljivost na nisku tehnologiju, odnosno postojanje ruralnog stanovništva koje još uvijek posjeduje vještine preživljavanja i poljoprivrede uz manje oslanjanje na visoku mehanizaciju.
Prvi rang otpornosti: Nizak rizik i visoka samodostatnost: Ove zemlje kombiniraju važne prednosti: relativno niži geomagnetski rizik zbog položaja bliže ekvatoru, obilje hidroenergije i prehrambenu neovisnost. Novi Zeland se često navodi kao potencijalno sigurno utočište. Njegova izoliranost, niska gustoća naseljenosti i status velikog izvoznika hrane čine ga jednom od stabilnijih lokacija. Uz to, posjeduje značajne hidroenergetske i geotermalne kapacitete. Ipak, ovisnost poljoprivrede o uvoznom gorivu predstavlja ranjivost.
Urugvaj i Paragvaj su južnoamerički primjeri visoke energetske otpornosti. Paragvaj gotovo svu električnu energiju dobiva iz golemih hidroelektrana poput Itaipua. Urugvaj ima vrlo visok udio obnovljive energije i relativno malu populaciju uz snažan poljoprivredni sektor. Njihov položaj na južnoj hemisferi donekle smanjuje izloženost najjačim geomagnetskim efektima, iako nijedna regija nije potpuno zaštićena.
Drugi rang otpornosti: Otoci kao utočišta s ograničenjima: Otočne nacije s visokim udjelom obnovljivih izvora i prehrambenim viškovima imaju šanse za brži lokalni oporavak, ali niti jedna nije potpuno imuna na globalni prekid lanca opskrbe rezervnim dijelovima, gorivom, lijekovima i industrijskim materijalima.
Na vrhu ovog popisa je Island. Gotovo sto posto svoje električne energije dobiva iz domaćih obnovljivih izvora – geotermalne i hidroenergije. Izoliran je i okružen oceanom bogatim ribom. Međutim, njegov položaj na visokoj geografskoj širini čini ga ranjivijim na početni udar geomagnetske oluje, a značajan dio hrane ipak uvozi, što je važan nedostatak.
Australija, kontinent-otok, ima ogromnu poljoprivrednu proizvodnju i izvozi velik dio hrane. Njezina izolacija i mineralna bogatstva pružili bi sirovine za obnovu. Ipak, većina teritorija je sušna, voda je problematična, a društveni izazovi u velikim gradovima bili bi ozbiljni.
Među europskim otocima ističe se Irska, čija umjerena klima omogućuje poljoprivredu. Izoliranost i potencijal energije vjetra daju joj osnovu za oporavak.
Siromašnije, ali izolirane otočne države poput Fidžija i Madagaskara mogle bi imati određenu prednost jer njihovo stanovništvo u svakodnevnom životu manje ovisi o visokoj tehnologiji.
Treći rang otpornosti: Kontinentalni divovi i izolirana utočišta: Neke kontinentalne države posjeduju kombinaciju resursa, geografije i kulture koja im daje visoku otpornost. Brazil i Argentina posjeduju ogromne resurse hrane i energije. Brazil je snažan u poljoprivredi i biogorivima, a hidroelektrane bi mogle održavati ključnu infrastrukturu. Argentina posjeduje Pampase, jedne od najplodnijih ravnica svijeta, i ima kapacitet prehrane stanovništva uz višak proizvodnje. Tu je i Gvajana, često spominjana kao zemlja s vrlo visokom razinom prehrambene samodostatnosti.
Švicarska je klasičan primjer otpornosti. Njezin sustav civilne zaštite, decentralizirana vlast i značajan udio hidroenergije čine je relativno spremnom za krizne scenarije, iako bi i ona bila pogođena prekidima u europskim mrežama.
Daleko od zapadnog svijeta, Butan već živi po filozofiji koja tehnološki kolaps ne bi doživjela kao apsolutnu katastrofu. Njegova ekonomija temelji se na maloj poljoprivredi i hidroenergiji, a izoliranost u Himalaji pruža prirodnu zaštitu. Slično tome, Mongolija je nacija s dubokim nomadskim korijenima, gdje dio stanovništva posjeduje vještine preživljavanja neovisno o električnoj mreži.
Četvrti rang otpornosti: Visok rizik, visoka otpornost – Paradoks sjevera: Zemlje na visokim širinama doživjele bi najintenzivniji početni udar geomagnetskih struja, što bi moglo izazvati veća oštećenja mreže nego bliže ekvatoru. Međutim, njihova decentralizacija, obilje hidroenergije i kultura organizirane otpornosti omogućuju brži lokalni oporavak – ako infrastruktura preživi početni udar.
Norveška se ističe velikim hidroenergetskim kapacitetom po stanovniku. Njezin teren, fjordovi puni ribe i decentralizirane zajednice čine je otpornijom. Slično vrijedi i za Švedsku, koja njeguje kulturu "totalne obrane" i posjeduje snažan energetski miks. Iako bi pretrpjele veću početnu štetu, njihova organiziranost i resursi omogućili bi oporavak.
Kanada, unatoč ranjivosti zbog sjevernog položaja, posjeduje ogromna prostranstva, velike zalihe slatke vode, drva i žitarica. Dugoročno ima sve potrebno za opstanak. Na kraju, tu je i Rusija, ali ne njezini gusto naseljeni europski dijelovi. Prostranstva Sibira, iako negostoljubiva, sadrže goleme rezerve drva, slatke vode i minerala, a tamošnje stanovništvo naviklo je na ekstremne uvjete. U takvom svijetu, upravo bi te vještine i resursi bili vrjedniji od svega.
