VELIKA IKONA 80-IH I 90-IH
FOTO Sjećate se Ciccioline? Iz porno-svijeta ušla u parlament. Saddamu je nudila seks za mir...
Ilona Staller jednom je rekla da vjeruje u “politiku ljubavi”. U njezinu slučaju to nije bila metafora. Bila je to strategija. U kasnim osamdesetima, dok su političari nosili ružna tamna odijela i govorili u frazama (a nije da je i danas bitno drugačije), ona je u talijanski parlament ulazila s plavom kosom, cvijećem u kosi i reputacijom najpoznatije erotske zvijezde u Europi.
Ilona Staller jednom je rekla da vjeruje u “politiku ljubavi”. U njezinu slučaju to nije bila metafora. Bila je to strategija. U kasnim osamdesetima, dok su političari nosili ružna tamna odijela i govorili u frazama (a nije da je i danas bitno drugačije), ona je u talijanski parlament ulazila s plavom kosom, cvijećem u kosi i reputacijom najpoznatije erotske zvijezde u Europi.
Ilona Staller jednom je rekla da vjeruje u “politiku ljubavi”. U njezinu slučaju to nije bila metafora. Bila je to strategija. U kasnim osamdesetima, dok su političari nosili ružna tamna odijela i govorili u frazama (a nije da je i danas bitno drugačije), ona je u talijanski parlament ulazila s plavom kosom, cvijećem u kosi i reputacijom najpoznatije erotske zvijezde u Europi.
U svijetu poznata kao Cicciolina, Staller je bila paradoks koji je novinare dovodio u stanje trajne fascinacije: žena koja je iz pornografije prešla ravno u parlamentarne klupe.
Rođena 1951. u Budimpešti kao Ilona Anna Staller, odrasla je iza željezne zavjese. Početkom sedamdesetih odlazi u Rim, gdje radi kao model, radijska voditeljica i povremena glumica. Italija tog vremena bila je zemlja političkih skandala, slobodnijih društvenih normi i medijskog spektakla: savršena pozornica za osobu koja je razumjela moć provokacije.
Uskoro stvara alter ego Cicciolina: kombinaciju pop-art estetike, seksualne otvorenosti i gotovo dječje naivnosti. Na televiziji je govorila o seksualnosti bez srama, često naglašavajući da ne želi šokirati nego oslobađati. “Seks je radost života. Zašto bismo ga skrivali kao da je zločin?”, slične je misli iznosila u brojnim intervjuima.
Dok su mnogi pretpostavljali da će njezina karijera ostati u domeni zabave, Staller je imala drukčiju ideju. Godine 1987. kandidirala se za talijanski parlament na listi talijanske Radikalne stranke, libertarijanske političke organizacije poznate po borbi za građanske slobode i po nekonvencionalnim kampanjama.
Rezultat je bio politički potres: dobila je približno 20.000 glasova i postala je zastupnica! Novine su imale naslovnice kakve se rijetko viđaju u politici: “Porno zvijezda u parlamentu.”
No iza senzacije stajalo je više od pukog skandala. Radikalna stranka svjesno je koristila neobične kandidate kako bi privukla medijsku pozornost i otvorila raspravu o temama poput građanskih prava, seksualnih sloboda i pacifizma. Cicciolina je bila idealan kandidat za takvu strategiju jer je već bila ogromna medijska figura.
Važan je bio i politički kontekst Italije osamdesetih godina. Povjerenje u političke elite bilo je ozbiljno narušeno, a sustav je bio obilježen brojnim skandalima i percepcijom korupcije. Dio birača glasao je za Staller upravo kao oblik protesta protiv tradicionalne politike. Njezina pojava: plava kosa, cvijeće u kosi i otvoreni govor o seksualnosti, bila je potpuna suprotnost ozbiljnoj, često ukočenoj slici političara tog vremena.
Mediji su pritom odigrali ogromnu ulogu. Kao jedna od najpoznatijih erotskih zvijezda u Europi, Staller je bila stalno prisutna u novinama i televizijskim emisijama. Ta vidljivost djelovala je kao svojevrsna besplatna kampanja kakvu drugi kandidati nisu mogli dobiti.
Ipak, njezin mandat nije bio samo spektakl. U parlamentu se zalagala za prava zatvorenika, protivila nuklearnom oružju, branila seksualne slobode, zalagala se za seksualno obrazovanje i pacifizam. “Ne želim biti simbol skandala. Želim biti simbol slobode”, govorila je u skladu sa svojim javnim istupima.
Ako je njezina politička karijera već bila neobična, njezina diplomacija bila je gotovo nadrealna. Početkom 90-ih, dok je svijet pratio napetosti oko Zaljevskog rata, Staller je ponudila rješenje koje je zvučalo kao politička satira. Javnosti je objavila da je spremna imati intimni odnos s iračkim vođom Saddam Hussein, pod uvjetom da on oslobodi taoce i spriječi eskalaciju sukoba.
Ponudu je kasnije ponovila i u drugim međunarodnim krizama. Kritičari su to nazivali cirkusom, ali Staller je tvrdila da je riječ o političkom performansu. “Rat je ozbiljna stvar. Ako moj način natjera ljude da razmisle o miru, onda vrijedi pokušati.”
Nakon završetka parlamentarnog mandata početkom 90-ih pokušavala se još nekoliko puta vratiti u politiku, ali više nikada nije uspjela osvojiti mjesto u parlamentu. Ipak, ostala je prisutna u javnom prostoru, redovito sudjeluje u televizijskim emisijama, intervjuima i dokumentarcima... U kojima govori o slobodi, seksualnosti i svojoj neobičnoj političkoj karijeri.
Dio njezina trajnog kulturnog statusa povezan je i s brakom s američkim umjetnikom Jeffom Koonsom. Njihov odnos inspirirao je poznatu umjetničku seriju “Made in Heaven”, u kojoj su njih dvoje sudjelovali u eksplicitnim fotografijama i skulpturama koje su kasnije završile u velikim svjetskim muzejima suvremene umjetnosti.
Posljednjih godina Staller se povremeno vraća u javnost kroz intervjue i televizijske nastupe, a bila je i u pravnom sporu s talijanskom državom zbog smanjenja parlamentarne mirovine. Iako više nije aktivna u ozbiljnoj politici, ostaje zanimljiva figura na spoju politike, medija i pop-kulture.
Možda upravo u toj kontradikciji leži razlog zašto njezina priča i dalje intrigira. U vremenu kada su političari pažljivo brendirani, a javne osobe strogo kategorizirane, Ilona Staller bila je nešto sasvim drugo: političarka koja je u politiku unijela estetiku pop-kulture i retoriku seksualne revolucije.
I dok su mnogi njezin stil smatrali ekscentričnim, ona je imala jednostavno objašnjenje. “Ljudi misle da sam samo provokacija. Ali ja sam uvijek govorila o slobodi, toleranciji i miru.”
