LEGENDA RANOG INTERNETA: JOHN TITOR
FOTO Najavio raspad društva i nuklearne ratove: Tvrdio da je vojnik SAD-a iz budućnosti...
U ožujku 2001. osoba koja se predstavljala kao Titor objavila je svoju zadnju poruku. Nakon toga više se nije pojavljivala na isti način, priča je ostala bez nastavka. Poručio je da je došlo vrijeme da se vrati u 2036. godinu.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Za razliku od mnogih internetskih priča tog vremena, Titorova priča bila je iznimno detaljna. Objavljivao je fotografije, tehničke crteže, opise vremenskog stroja i duga objašnjenja fizike na kojoj je, prema vlastitim tvrdnjama, putovanje kroz vrijeme bilo moguće. Govorio je o paralelnim vremenskim linijama, gravitaciji, singularnostima i složenim računalnim sustavima.
Krajem 2000. godine, u vrijeme kada je internet koristilo tek oko 315 milijuna ljudi diljem svijeta, a velik dio korisnika još se spajao putem sporih telefonskih modema, internetom se počela širiti priča koja će s vremenom postati jedna od najpoznatijih urbanih legendi ranog digitalnog doba. Na forumu posvećenom putovanju kroz vrijeme pojavila se osoba koja je koristila nadimak "TimeTravel_0". Tvrdila je da je američki vojnik koji dolazi iz 2036. godine i da je u prošlost poslan zbog vrlo specifične vojne misije. Kasnije je počela koristiti ime John Titor.
Za razliku od mnogih internetskih priča tog vremena, Titorova priča bila je iznimno detaljna. Objavljivao je fotografije, tehničke crteže, opise vremenskog stroja i duga objašnjenja fizike na kojoj je, prema vlastitim tvrdnjama, putovanje kroz vrijeme bilo moguće. Govorio je o paralelnim vremenskim linijama, gravitaciji, singularnostima i složenim računalnim sustavima.
Još je zanimljivije bilo to što je uz svoju priču iznosio vrlo konkretna predviđanja budućih događaja. Neka su bila toliko dramatična da ih je danas lako provjeriti: građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama, nuklearni rat 2015. godine, prestanak održavanja Olimpijskih igara i veliki društveni slom. Ništa se od toga nije dogodilo. Pa ipak, priča o Johnu Titoru nije nestala. Naprotiv, upravo je jedan detalj iz njegove priče, računalo IBM 5100, godinama kasnije dobio neočekivanu potvrdu iz stvarnog svijeta.
Prvi tragovi Titorove priče sežu čak u 1998. godinu, kada su u radioemisiju "Coast to Coast AM", koju je vodio Art Bell, stigla dva anonimna faksa. U prvom, datiranom 29. srpnja 1998., pošiljatelj je tvrdio da je putovanje kroz vrijeme izumljeno 2034. godine. Prema njegovoj priči, istraživanja povezana s fuzijskom energijom omogućila su znanstvenicima u CERN-u stvaranje prvog kontroliranog "motora singularnosti".
U istom faksu pošiljatelj je upozorio i na katastrofalne posljedice problema koji će nastati pri prijelazu u 2000. godinu. Predviđao je velike nestanke električne energije, smrt ljudi zbog hladnoće i uvođenje izvanrednih mjera vlasti. Drugi faks stigao je kasnije, nakon Bellova povratka u eter, i sadržavao je najavu fotografija te stranica navodnog priručnika vremenskog stroja. Važno je naglasiti da je riječ o anonimnim faksovima. Nema neovisnog dokaza da ih je poslala ista osoba koja se dvije godine kasnije pojavila kao TimeTravel_0, iako su sadržajno vrlo slični kasnijoj Titorovoj priči.
U listopadu 2000. pojavila se osoba pod nadimkom TimeTravel_0 u internetskom razgovoru s drugim korisnicima. Tvrdila je da je vojnik iz 2036. godine, da je smješten na Floridi i da je poslana u 1975. godinu po određeni komad računalne opreme. Dana 2. studenoga 2000. TimeTravel_0 počeo je objavljivati na forumu Time Travel Institute, u raspravi o paradoksima putovanja kroz vrijeme. U narednim mjesecima odgovarao je na pitanja drugih korisnika, opisivao život u svojoj navodnoj budućnosti i objavljivao sve više detalja o svojoj misiji. Ime John Titor nije koristio od samog početka. Počeo ga je koristiti početkom 2001. godine, kada se rasprava proširila i na forume povezane s Artom Bellom. Prema Titorovoj priči, bio je američki vojnik iz 2036. godine koji je sudjelovao u programu putovanja kroz vrijeme. Njegova konkretna misija bila je otići u 1975. godinu i preuzeti računalo IBM 5100.
IBM 5100 bio je stvaran proizvod. IBM ga je predstavio 1975. godine i bio je jedan od ranih prijenosnih računalnih sustava. Upravo taj podatak čini priču zanimljivijom, jer Titor nije samo nasumično odabrao neki stari računalni model. Tvrdio je da IBM 5100 posjeduje nedokumentirane mogućnosti rada sa starijim IBM računalnim kodom koje bi u njegovoj budućnosti bile iznimno važne za popravljanje zastarjelih računalnih sustava. Kao jedan od razloga spominjao je i problem koji će se pojaviti u budućnosti u određenim starijim računalnim sustavima. Titor je također tvrdio da je upravo zbog tih sposobnosti IBM 5100 bio potreban za "debugiranje", odnosno pronalaženje i popravljanje problema u starom računalnom kodu koji se i dalje koristio u njegovoj budućnosti. No tu priča postaje posebno zanimljiva. Godinama nakon Titorovih objava bivši IBM-ov inženjer Bob Dubke, koji je radio na razvoju IBM-a 5100 u Rochesteru u saveznoj državi Minnesoti, potvrdio je da je računalo doista imalo određenu nedokumentiranu funkcionalnost povezanu s ugrađenim emulatorom IBM-ovog sustava 360. Dubke je objasnio da je ta mogućnost bila svojevrsno skriveno sučelje između računala i njegovog emulatora. To je jedan od razloga zbog kojih je Titorova priča postala toliko poznata. Međutim, važno je biti precizan: Dubkeova potvrda ne dokazuje da je Titor bio putnik kroz vrijeme. Ona samo potvrđuje da je dio tehničkih informacija koje je anonimni korisnik objavljivao o IBM-u 5100 odgovarao stvarnim, tada slabo poznatim karakteristikama računala. Drugim riječima, ostaje pitanje kako je osoba koja je 2000. godine pisala pod imenom TimeTravel_0 znala za određene detalje IBM-a 5100. To pitanje nikada nije dobilo konačan odgovor. Titor je tvrdio i da je njegov djed sudjelovao u razvoju i programiranju IBM-a 5100 te da je upravo zbog te obiteljske veze izabran za misiju.
Titor nije tvrdio samo da putuje kroz vrijeme. Objavio je i detaljan opis stroja kojim je navodno putovao. Prema njegovim riječima, radilo se o "stacionarnoj jedinici za vremensko pomicanje mase" koja je sadržavala dva magnetska kućišta s mikrosingularnostima, sustav za ubrizgavanje elektrona, sustav hlađenja i odvođenja rendgenskog zračenja, senzore gravitacije i četiri glavna cezijeva sata. Tvrdio je da je uređaj bio dovoljno malen da se ugradi u automobil. Prva verzija bila je, prema njegovoj priči, ugrađena u Chevrolet Camaro iz 1967. godine, nakon čega je uređaj premješten u vozilo s pogonom na sva četiri kotača.Titor je objasnio da putnik unosi vremenske koordinate, nakon čega sustav aktivira vremenski pomak. Sam osjećaj tijekom putovanja opisivao je kao snažno ubrzanje, slično vožnji dizalom, dok se oko vozila pojavljuju snažni bljeskovi.
Posebno je zanimljiva njegova tvrdnja da vremenski stroj nije jednostavno "teleportirao" vozilo na drugo mjesto u svemiru. Budući da se Zemlja stalno okreće i kreće kroz svemir, uređaj je navodno morao koristiti precizne satove i senzore gravitacije kako bi zadržao vozilo povezano s istim dijelom Zemljine površine. Sve to zvuči tehnički impresivno, ali treba imati na umu da se radi o fikcionalnom opisu. Ne postoji potvrda da je takav uređaj ikada postojao.
Titorove objave s vremenom su postale puno veće od obične rasprave na jednom forumu. Njegova priča počela se širiti drugim internetskim stranicama, forumima i zajednicama koje su pokušavale otkriti njegov pravi identitet. Godine 2004. u SAD-u je izvedena kazališna predstava "Time Traveler Zero Zero", inspirirana Titorovom pričom. Još je veći trag ostavila japanska vizualna novela i anime serija "Steins;Gate". Djelo koristi više elemenata Titorove legende, uključujući samog Johna Titora, IBM 5100, CERN, ideju vremenskih linija i koncept putovanja kroz vrijeme koje mijenja tijek događaja. U fikciji su neki nazivi izmijenjeni, primjerice IBM 5100 postaje IBN 5100, a CERN postaje SERN. Titor tako više nije bio samo anonimni korisnik jednog starog internetskog foruma. Postao je dio šire popularne kulture.
Tko je zapravo bio John Titor? Upravo je pitanje identiteta jedno od najvećih misterija cijele priče. Jedan od ljudi koji se tijekom godina povezivao s Titorovim materijalima bio je odvjetnik s Floride Lawrence Haber. Pojavljivale su se i teorije koje su u cijelu priču uključivale njegovog brata Moreyja Habera te druge osobe iz internetske i umjetničke scene. Međutim, nema konačnog dokaza da su upravo oni stvorili lik Johna Titora.
Postojale su i teorije da je cijela priča bila pažljivo osmišljen književni ili umjetnički eksperiment. Neki ljudi povezani s istraživanjem slučaja upravo su na taj način tumačili njezino podrijetlo. Problem je što za nijednu od tih teorija ne postoji konačan dokaz. Naravno, ne postoji ni vjerodostojan dokaz da je osoba koja se predstavljala kao John Titor doista bila vojnik iz 2036. godine.
Što je Titor predvidio? Najpoznatiji dio Titorove priče svakako su njegova predviđanja budućnosti. A upravo se tu priča počinje ozbiljno raspadati. Titor je tvrdio da će ozbiljni društveni problemi u Sjedinjenim Američkim Državama početi oko 2004. i 2005. godine. Prema njegovoj priči, politički i društveni sukobi trebali su se postupno pretvoriti u građanski rat. Do 2008. godine SAD bi se, prema njegovoj vremenskoj liniji, već nalazio u dubokoj krizi, a do 2012. sukob bi prerastao u otvoreni građanski rat. Tvrdio je i da će se država podijeliti na nekoliko političkih područja te da će se sjedište vlasti premjestiti u Omahu. To se, kao što znate, nije dogodilo.
Prema njegovim tvrdnjama, građanski rat u SAD-u trebao je kulminirati širim međunarodnim sukobom. Rusija je, prema njegovoj vremenskoj liniji, trebala pokrenuti veliki nuklearni napad na Sjedinjene Američke Države, Kinu i Europu. Titor je govorio o milijardama mrtvih i svijetu koji će nakon nuklearnog rata biti prisiljen vratiti se životu u manjim zajednicama i većoj ovisnosti o poljoprivredi. Godina 2015., kao što znate, prošla je bez takvog nuklearnog rata.
Olimpijske igre Titor je također tvrdio da nakon 2004. godine više neće biti održavanja službenih Olimpijskih igara, barem ne u obliku u kojem su tada postojale. Prema njegovoj priči, eventualni povratak Olimpijskih igara mogao se dogoditi tek desetljećima kasnije. Ni to se nije dogodilo. Olimpijske igre održane su 2008. u Pekingu, 2012. u Londonu, 2016. u Rio de Janeiru, 2020. u Tokiju, 2024. u Parizu i nastavile su se održavati i nakon toga.
Y2K problem. U svojim ranim faksovima Titor je predvidio ozbiljnu katastrofu povezanu s prijelazom u 2000. godinu. Govorio je o nestancima električne energije, ljudima koji će se smrzavati u svojim domovima i uvođenju izvanrednih mjera vlasti. To se također nije dogodilo. Prijelaz u 2000. godinu izazvao je goleme troškove pripreme i popravaka računalnih sustava diljem svijeta, ali nije rezultirao globalnim tehnološkim kolapsom kakav je Titor opisivao. Međunarodna telekomunikacijska zajednica kasnije je prijelaz u novo tisućljeće opisala upravo u kontekstu činjenice da nije došlo do predviđenog velikog poremećaja.
A što je navodno pogodio? Unatoč velikom broju pogrešnih predviđanja, pobornici Titorove priče godinama su izdvajali nekoliko događaja koji su im se činili neobično sličnima njegovim tvrdnjama. Jedan od njih odnosi se na Irak i oružje za masovno uništenje. U nekim kasnijim interpretacijama Titorovih objava tvrdilo se da je prije američke invazije na Irak dao naslutiti da u Iraku neće biti pronađeno takvo oružje. Problem je u tome što njegova izjava nije bila dovoljno precizna da bi se mogla smatrati nedvosmislenim predviđanjem. Današnje povezivanje te izjave s kasnijim događajima uglavnom je stvar interpretacije njegovih pobornika. Slična je situacija s njegovim spominjanjem bolesti ludih krava. Neki su to kasnije povezivali s pojavom slučajeva goveđe spongiformne encefalopatije, ali ni tu nije riječ o preciznom predviđanju konkretnog događaja.
Zanimljiviji je slučaj Kine. Titor je govorio o tome da će Kina uskoro poslati čovjeka u svemir. Kina je 2003. godine uspješno poslala Yang Liweija u orbitu u misiji Shenzhou 5. To je zanimljiva podudarnost, ali sama po sebi, naravno, nije dokaz da je Titor znao budućnost. Slično vrijedi i za njegove tvrdnje o postupnom smanjivanju građanskih sloboda i većem nadzoru stanovništva nakon terorističkih napada. Takve su tvrdnje dovoljno općenite da se mogu povezati s brojnim stvarnim događajima nakon 2001. godine.
Problem s paralelnim vremenskim linijama Kada su ga korisnici počeli suočavati s činjenicom da se njegova predviđanja ne ostvaruju, Titor je imao spreman odgovor. Tvrdio je da ne postoji samo jedna vremenska linija. Prema njegovom objašnjenju, putovanje kroz vrijeme ne mijenja nužno vlastitu prošlost, nego putnik prelazi u novu, gotovo identičnu vremensku liniju. Zbog toga bi događaji koje je predvidio mogli izgledati drugačije na našoj vremenskoj liniji. Titor je čak tvrdio da se njegova vremenska linija već razlikuje od naše za nekoliko postotaka.
Takvo objašnjenje omogućilo je njegovim pobornicima da gotovo svako neispunjeno predviđanje protumače kao posljedicu promjene vremenske linije. No problem je očit: takvu tvrdnju nije moguće jednostavno testirati na način koji bi omogućio razlikovanje stvarnog putnika kroz vrijeme od osobe koja je napisala fikcionalnu priču. Upravo zato neuspjela predviđanja sama po sebi nisu prestala biti neuspjela predviđanja samo zato što se kasnije može reći da se "naša vremenska linija promijenila".
Dana 24. ožujka 2001. osoba koja se predstavljala kao John Titor objavila je svoju posljednju poruku. Nakon toga više se nije pojavljivala na isti način, a priča je ostala bez službenog nastavka. Prema njegovoj vlastitoj priči, došlo je vrijeme da se vrati u 2036. godinu. Nestanak je samo dodatno učvrstio legendu. Da je nastavio objavljivati godinama, priča bi možda izgubila dio svoje mističnosti. Ovako je ostala zamrznuta u vremenu: nekoliko mjeseci intenzivnih objava, niz vrlo konkretnih tvrdnji, nekoliko neobičnih tehničkih detalja i velika količina predviđanja koja se nisu ostvarila.
Najzanimljiviji dio Titorove priče možda i nije pitanje je li netko doista putovao kroz vrijeme. Za to, naravno, nema dokaza. Najzanimljivije je pitanje kako je anonimna osoba koja je 2000. godine pisala na internetskim forumima znala određene detalje o IBM-u 5100, računalu koje je imalo stvarne, slabo poznate tehničke mogućnosti koje su godinama kasnije potvrdili ljudi povezani s njegovim razvojem. Postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Autor je mogao imati pristup tehničkim informacijama koje tada nisu bile široko poznate. Mogao je biti računalni stručnjak ili osoba povezana s IBM-om. Moglo je biti riječ o pažljivo osmišljenoj internetskoj fikciji čiji su autori vrlo dobro poznavali računalnu povijest. A moguće je i da nikada nećemo saznati.
Ono što znamo jest da se osoba pod imenom TimeTravel_0 pojavila 2000. godine, da je kasnije koristila ime John Titor, da je ostavila velik broj zapisa i fotografija, da je predvidjela niz velikih događaja koji se nisu dogodili i da je dio njezinih tvrdnji o IBM-u 5100 imao stvarnu tehničku podlogu. Ono što ne znamo jest tko je bio čovjek ili ljudi iza tog pseudonima. I upravo je ta kombinacija provjerljivih činjenica, pogrešnih predviđanja i nekoliko doista neobičnih detalja pretvorila Johna Titora u jedan od najpoznatijih mitova ranog interneta. Nije potrebno vjerovati da je došao iz 2036. godine da bi njegova priča bila fascinantna. Dovoljno je pogledati koliko je uvjerljivo jedna anonimna osoba početkom 21. stoljeća uspjela spojiti znanost, računalnu povijest, politiku, strah od budućnosti i internet i stvoriti priču o putniku kroz vrijeme koja se, više od dva desetljeća kasnije, još uvijek prepričava.
