Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
2 komentara

Kastrirati psa ili ne? Spriječit ćete mnoge bolesti i probleme

Mnoge vlasnike brine da će im se pas nakon kastracije zdebljati i smanjiti razinu aktivnosti. Za takvu bojazan nema apsolutno nikakve znanstvene podloge

Foto: Pixabay

Prof. dr. sc. Nikica Prvanović Babić je jedna od predavačica na prvoj konferenciji o psima 'Real Dog Conference', a nam je pojasnila zašto je kastracija pasa važna i kada je najbolje vrijeme za taj zahvat.

Tko je Nikica Prvanović Babić?

Nikica je doktorica veterinarske medicine, izvanredna profesorica i znanstvena savjetnica na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ljubav prema konjima i psima te želja za znanjem doveli su je iz rodnog Splita najprije u Zagreb gdje je završila Veterinarski fakultet i specijalizirala veterinarsku ginekologiju, a potom u velike znanstveno stručne centre izvrsnosti na klinikama u Austriji, Njemačkoj, Belgiji i Velikoj Britaniji na kojima se višekratno usavršavala od 2001. do 2012. Danas se trajno smjestila u Zagrebu ali i dalje njeguje svoje međunarodne kontakte te nastoji znanja i iskustva stečena u inozemstvu prenijeti na svoje pacijente i studente. 

1. Kada je najbolje sterilizirati kujicu i treba li to, uopće, činiti? 

Kastracija kuja je danas top tema. Većina ljubitelja i vlasnika pasa ima o njoj svoje mišljenje, struka izlaže svoje a različite udruge suprotstavljenih stajališta pokušavaju lobirati za opciju koju smatraju najboljom. Nedvojbeno je da je kastracija i muških i ženskih životinja jedini humani način rješavanja pretjeranog razmnožavanja i neželjenih i prekobrojnih štenaca. Ne namjeravam trošiti prostor niti na objašnjavanje o tome što je za pse prirodno jer se ne radi o divljim već o domaćim životinjama koje su živeći uz ljude, u potpunosti ovisni o nama te su nam prilagođeni u svakom smislu.

U velikim skloništima za napuštene životinje u SAD provode se kastracije štenadi već sa 6 tjedana i oni u novi dom dolaze kastrirani. Zahvati u toj dobi traže naravno posebne uvjete rada i intenzivne skrbi te značajno podižu troškove zahvata na razinu koja je nama u Hrvatskoj, u većini skloništa u potpunosti nedostižna. Stoga nije pitanje da li kastrirati kuju, već u kojoj dobi je najbolje izvesti zahvat te postoje li iznimke od tog pravila. Namjerno koristim termin kastracija iako se kod nas uvriježio i pogrešan termin sterilizacija.

Kastracija je uklanjanje spolnih žlijezda (muških ili ženskih, svejedno) a sterilizacija je podvezivanje jajovoda, koji se provodi kod ljudi ali ne i kod pasa. Danas će većina veterinara koji prate recentnu znanstvenu literaturu preporučiti kastraciju prije prvog tjeranja Kako bi se u tom smislu dalo adekvatnu preporuku, bitno je znati o kakvom se psu radi, što je osobito teško ako se radi o križancima odnosno mješancima. Naime, veličina u odrasloj dobi ima značajan utjecaj na početak spolne zrelosti u kuja. Generalno gledajući, kuje će imati svoj prvi ciklus nekoliko mjeseci nakon postizanja visine i težine odraslog psa. Pomeranci će tako doseći pubertet možda i pola godine prije nego njemačka doga (sa šest, odnosno četrnaest mjeseci). U svemu tome može doći do odstupanja od ovog pravila ranijim ili kasnijim sazrijevanjem pojedinih kuja, posebno kod pasmina srednje veličine. 

2. Koji su rizici, a koje prednosti sterilizacije? 

Iako danas postoji obilje literature koja detaljno obrazlaže odlike spolnog ponašanja i funkcioniranja spolnih organa pasa, te prednosti i nedostatke kastracije u različitoj životnoj dobi, ljudi su i dalje često zbunjeni kada treba jasno i nedvojbeno odlučiti što je najbolje za njihovu životinju, koju praktički smatraju članom obitelji. Upravo u tome i leži dio problema. Naime, psi se po svojoj psiho-socijalnoj biti kojoj je prilagođena njihova fiziologija, bitno razlikuju od nas. Upravo stoga je važno da se, u najboljem interesu životinje, prilikom donošenja takvih odluka, posavjetuju s veterinarom koji i inače vodi brigu o zdravlju njihovog ljubimca odnosno ljubimice. 

Iako se psi etološki, po obrascima spolnog ponašanja značajno razlikuju od vukova, svojih daljih predaka, njihova fiziologija je i dalje ista kao kod vukova. Vukovi su društvene životinje koje žive u čoporima jasno definirane hijerarhije koju obično vodi dominantna ženka. Upravo ona se jedina pari s mužjakom (ili mužjacima) po vlastitom izboru dok ostale ženke u čoporu imaju identičan ciklus na jajnicima, kao i ona, ali se ne pare s mužjacima. Nakon što se dominantna ženka ošteni, njeno leglo dalje predstavlja brigu čitavog čopora gdje sve ženke iz čopora najprije doje mladunce, a potom im love odnosno traže i donose hranu.

Kako bi sve to bilo moguće, fiziologija spolnog ciklusa i skotnosti se ne smije razlikovati između ženki koje se pare, skotne su i imaju leglo te onih koje ništa od toga ne rade. Upravo na toj činjenici bazira se pojava najčešće patologije kod kuja kućnih ljubimaca koje nisu pravovremeno kastrirane. Naime, najčešće bolesti spolnih organa su hormonalno uvjetovana gnojna upala maternice-piometra, potom pojava lažnog materinstva praćenog otpuštanjem mlijeka i ponekad upalom mliječnih žlijezda-mastitisom te naravno novotvorevine odnosno tumori spolnih organa i mliječnih žlijezda. 

Piometra nastaje kao posljedica cistične hiperplazije (pretjeranog razvoja) žlijezda u maternici pod utjecajem spolnih hormona. Kod kuja koje nisu skotne, naime, spolni hormoni su identični kao kod skotnosti, što ima za posljedicu da one produciraju hranu tzv. maternično mlijeko” koje se stručno zove histotrofa a na koje se onda mogu naseliti patogene bakterije iz okoliša. Hranjive tvari u maternici predstavljaju idealnu podlogu za daljnji razvoj i razmnožavanje bakterija čiji razgradni produkti prodiru u krv kuje i izazovu po život opasno stanje otrovanja koje nazivamo endotoksemija.

Takva kuja može i ne mora imati gnojni iscjedak iz rodnice a redovito je potištena i slaba, učestalo mokri jer su joj bakterijski razgradni produkti oštetili bubrege kao i sve ostale unutrašnje organe. Tijek bolesti je često podmukao jer kuja često ne pokazuje nikakve znakove bolesti sve dok nije prekasno. Bolest se javlja 2 do 6 tjedana nakon završenog tjeranja i praktički je jedini način da se spasi život kuje kirurški zahvat u kojem se po hitnom postupku odstranjuju maternica i jajnici. Takva kuja potom treba intenzivnu skrb i liječenje posljedica infekcije što dodatno komplicira i poskupljuje liječenje te utječe i na prognozu za izlječenje. Što je bolest dulje trajala, šanse za izlječenje su sve lošije. Piometra koja predstavlja po život opasno stanje a česta je kod starijih kuja (25% kuja obolijeva!!!) koje nisu kastrirane u potpunosti se može izbjeći pravovremenom kastracijom. Slično je i sa ostale dvije bolesti jer je i za pseudocijezu kao i za novotvorevine na spolnim organima i mliječnim žlijezdama neophodna prisutnost ženskih spolnih hormona. Stoga se kastracijom prije spolne zrelosti, uspješno preveniraju sva tri navedena stanja

3. Što je s kastracijom mužjaka? Kada i zašto o tome razmišljati? 

S aspekta kontrole populacije pasa, preporučuje se i kastracija mužjaka. Ona također predstavlja preventivnu mjeru jer u potpunosti uklanja niz bolesti koje su povezane sa spolnim sustavom i relativno su česte, osobito kod starijih pasa. Tu primarno mislimo na benignu hiperplaziju prostate i tumour testisa. S obzirom na to da je agresivnost kod nekih ali ne kod svih pasa, povezana sa lučenjem spolnih hormona, ne možemo tvrditi da je agresivnost kod pasa moguće riješiti kastracijom. Svi problem sa ponašanjem pasa, složene su etiologije i traže multidisciplinarni pristup. Sasvim medicinski gledano, moguće je psu postaviti antihormonski implantat koji će na neko vrijeme blokirati proizvodnju testosterona u organizmu te se na taj način može utvrditi da li je i u kojoj mjeri, agresivno ponašanje psa povezano s njegovim spolnim hormonima, odnosno da li ih je moguće ukloniti kastracijom psa.

4. Hoće li im se mijenjati karakter i hoće li se debljati? 

Mnoge vlasnike brine da će im se pas nakon kastracije zdebljati i smanjiti razinu aktivnosti. Za takvu bojazan nema apsolutno nikakve znanstvene podloge. Psi, kao i ljudi koji previše jedu i nedovoljno se kreću, nakupljaju masno tkivo, neovisno o statusu svojih spolnih žlijezda. Mnoge radne i službene kuje u vojsci i policiji su kastrirane i kod nas i u drugim zemljama pa i dalje besprijekorno obavljaju svoje zadaće i atletski su superiorne životinje. Iako je kastracija rutinski zahvat, ona sa sobom ipak nosi određene rizike jer životinju treba podvrgnuti općoj anesteziji, u manjem broju slučajeva može doći do komplikacija prilikom samog zahvata kao i zaraštavanja rane a kod nekih pasmina (npr. njemački boxer) je uslijed naglog pada i nestanka spolnih hormona češća pojava inkontinencije mokraće. Inkontinencija se nakon kastracije može javiti i kod drugih pasmina ali je relativno rijetka pojava koja se može izregulirati primjenom odgovarajućih lijekova.  

5. Neki vlasnici smatraju da kastracijom mogu riješiti probleme u ponašanju pasa? 

Uz rizike koje sa sobom nosi sam kirurški zahvat kastracije, kod nekih pasmina se pokazalo da kastracija može imati negativan utjecaj na ponašanje pasa. Naime, suprotno učestalom mišljenju da će kuja nakon kastracije biti mirnija i privrženija vlasniku, istraživanja su pokazala da se kod nekih kuja, naročito kod kastracije prije prvog tjeranja, povećava agresivnost i netrpeljivost prema drugim životinjama i nepoznatim ljudima. Stoga je važno da se zahvat izvede pravovremeno, ali ne prerano, ovisno o tajmingu spolnog dozrijevanja kuje. Općenito je najbolji pristup individualizirani pristup u kojem će se uzeti u obzir opće zdravstveno stanje kuje, njena tjelesna i spolna dozrelost te svi potencijalni rizici. 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message