Polarni medvjedi mutiraju kako bi preživjeli toplu klimu: 'Dvije trećine će izumrijeti do 2050.!'

Nova studija otkriva da klimatske promjene pokreću genetske promjene kod polarnih medvjeda u sjevernom Atlantiku. Prema istraživanju koje prenosi Daily Mail, znanstvenici su otkrili snažnu vezu između porasta temperature na jugoistoku Grenlanda i promjena u DNK polarnih medvjeda.

Ove genetske promjene potencijalno im omogućuju bolju prilagodbu na više temperature uzrokovane globalnim zatopljenjem. Iako ovo pruža tračak nade, stručnjaci upozoravaju da je borba za njihov opstanak daleko od gotove.

Autorica studije, dr. Alice Godden, znanstvenica za okoliš sa Sveučilišta East Anglia, izjavila je da ovo otkriće nudi određenu "nadu" za polarne medvjede, ali je naglasila da se napori za ograničavanje globalnog porasta temperature moraju nastaviti.

"I dalje moramo činiti sve što je u našoj moći kako bismo smanjili globalne emisije ugljika i usporili porast temperature", rekla je.

Foto: Hinrich Bäsemann

Unatoč ovim znakovima prilagodbe, predviđanja ostaju sumorna. Znanstvenici procjenjuju da će više od dvije trećine polarnih medvjeda izumrijeti do 2050. godine, s potpunim izumiranjem predviđenim do kraja ovog stoljeća. Arktički ocean doseže rekordne temperature, smanjujući ključne platforme morskog leda koje medvjedi koriste za lov na tuljane, što dovodi do izolacije, nestašice hrane i, u konačnici, gladovanja.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Mobile DNA, analiziralo je uzorke krvi polarnih medvjeda s dvije lokacije na Grenlandu - jedne na hladnijem sjeveroistoku i druge na znatno toplijem jugoistoku.

Cilj je bio usporediti aktivnost takozvanih "pokretnih gena" - DNK sekvenci koje se mogu premještati s jedne lokacije na genomu na drugu. Ovo kretanje može mijenjati funkciju gena, uključivati ih ili isključivati, što dovodi do promjena u osobinama organizma.

"Pokretni geni su molekule RNK koje se neprestano kopiraju i slobodno kreću genomom. Vjerojatnije je da će to činiti kada je životinja pod stresom, u ovom slučaju zbog vrućine ili gladi", objasnila je dr. Godden. Iako postoji rizik od štetnih mutacija, vjerojatno je da bi stanice takve greške popravile prije nego što se prenesu na buduće generacije.

Kako se medvjedi prilagođavaju?

Kao što se i očekivalo, aktivnost pokretnih gena bila je značajno veća kod medvjeda u toplijem jugoistočnom području. Čini se da se ova populacija prirodno prilagođava za preživljavanje u sve izazovnijim uvjetima gdje su temperature više, a ledeni pokrivač fragmentiran.

Utvrđeno je da se geni povezani sa stresom od vrućine, starenjem i metabolizmom ponašaju drugačije u jugoistočnoj populaciji. Promjene su također pronađene u ekspresiji gena povezanih s preradom masti, što je ključno za sisavce kada je hrana oskudna. To bi moglo značiti da se jugoistočni medvjedi polako prilagođavaju na prehranu koja više uključuje biljke dostupne u toplijim krajevima, za razliku od prehrane sjevernih populacija koja se gotovo isključivo temelji na masnim tuljanima.

Foto: Hinrich Bäsemann

Gubitak leda zbog klimatskih promjena izravno utječe na sposobnost polarnih medvjeda da se hrane i prežive. Medvjedi trebaju ledene platforme kako bi došli do svog glavnog plijena, prstenastih i bradatih tuljana.

Arktički morski led se ljeti smanjuje, a zimi ponovno stvara. Međutim, Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta, što znači da se ljeti led otapa u većoj mjeri i tanji je.

U kasnu jesen i zimu, majke s mladuncima borave u brlozima na kopnu ili ledu. U proljeće izlaze s mladima kako bi lovili tuljane s plutajućih santi. Jednostavno rečeno, ako nema dovoljno morskog leda, tuljani nemaju gdje odmarati, a medvjedi ne mogu loviti.

Sve u svemu, studija pruža dodatne dokaze da se različite skupine medvjeda genetski mijenjaju različitim brzinama, što se čini povezanim s njihovim specifičnim okolišem. Razumijevanje ovih promjena ključno je za usmjeravanje budućih napora u očuvanju i utvrđivanje koje su populacije najugroženije.

Foto: Hinrich Bäsemann