S bombom na prsima morao je igrati bolesnu igru i - umrijeti

Bilo je toplo i sunčano poslijepodne krajem kolovoza 2003. godine kada je 46-godišnji dostavljač pizze ušao u banku u gradiću Erie u Pennsylvaniji i službenici predao papirić na kojem je pisalo: 'Okupi sve zaposlenike koji imaju pristupni kod za sef i predajte mi 250 tisuća dolara. Imate 15 minuta'. 

Podigao je majicu, a ispod nje se nalazio neobični uređaj. Službenici je odmah sve bilo jasno. Bila je to bomba. Možda je lažna, ali ne isplati se riskirati. Službenici nisu mogli ući u sef pa su mu vreću napunili s 8,702 dolara. On je to spremno prihvatio, uzeo lizalicu i izašao van. 

Samo 15 minuta kasnije policajci su dostavljača primijetili na parkiralištu gdje je mirno stajao. Okružili su ga, stavili mu lisice i bacili ga na pod. 

- Bomba će eksplodirati, ne lažem, u panici im je rekao dostavljač. Kada su se policajci povukli u zaklon kako bi pozvali jedinicu za onesposobljavanje eksplozivnih naprava, on im je objasnio da su ga sat vremena ranije okružila tri muškarca nakon što je na njihovu adresu dostavio nekoliko pizza. Oni su ga, rekao je, prisilili da opljačka banku. 

I dok su svi čekali tim koji će onesposobiti bombu, odjednom su začuli zvuk za koji se već nekoliko sekundi kasnije ispostavilo da je bilo odbrojavanje. Bomba je eksplodirala, taman kada su TV-ekipa postavila svoje kamere. Snimka posljednjih trenutaka nesretnog dostavljača pizze Briana Wellsa nikada nije prikazana na TV-u, ali se proširila internetom. 

Iako je za mnoge eksplozija bombe izgledala kao završetak, to je bio početak vrlo mračnog slučaja. 

Utrka s vremenom koja je morala završiti smrću

U svojim posljednjim trenucima života, tamo na parkiralištu, Brian Wells je policajce pitao jesu li njegovom šefu javili što se točno dogodilo. Bio je vrlo marljiv radnik koji je u deset godina na posao kasnio samo jednom - kada mu je uginula mačka. Tog kobnog 28. kolovoza 2003. godine, Wells je na kraju smjene odlučio preuzeti još jednu narudžbu. Zaputio se na sam rub grada gdje je kroz makadam došao do mjesta gdje je stajao toranj s TV odašiljačem. Što se tamo točno dogodilo bio je najveći misterij u cijelom slučaju. 

Jedino što se znalo je to da se Wells od tamo vratio s bombom privezanom za prsa, sačmaricom domaće izrade, mapom i vrlo detaljnim uputama. Sve to policija je pronašla u njegovom automobilu. Nakon što su detaljno analizirali upute, shvatili su da je Wellsu netko dao nemoguć zadatak unutar poprilično bolesne utrke s vremenom. On je naime morao obaviti četiri zadatka od kojih je pljačka banke bila tek prvi. Za svaki od njih imao je određeno vrijeme, a ukoliko u nečemu ne uspije, pisalo je u uputama, bomba će biti aktivirana. Istražitelji su kasnije sami pokušali proći sve točke i shvatili da Wells ni nadljudskim naporima nije mogao zadovoljiti zadana vremena. On je jednostavno - morao umrijeti. 

Misteriozno oproštajno pismo i žena s tri mrtva parnera

Istražitelji su promotrili i područje oko TV odašiljača, no tamo nisu pronašli ništa od prevelike koristi. Isto su učinili i novinari koji su stali pred kućom čovjeka koji je živio u blizini. Bio je to 59-godišnji muškarac koji im se predstavio kao Bill Rothstein. On ih je spremno pustio u dvorište kako bi fotograf uhvatio što bolji kadar odašiljača. 

Mjesec dana kasnije Rothstein je nazvao policiju, dao im svoju adresu i objasnio im da se u ledenici u njegovoj kući nalazi - truplo. I zaista, kada su došli na lice mjesta, policajci su tamo pronašli truplo muškarca. Rothstein je, dakako, uhićen. Istražiteljima je obasnio da nije imao ništa sa smrću čovjeka čije je truplo bilo u njegovoj ledenici. Sredinom kolovoza, rekao je, nazvala ga je bivša djevojka Marjorie Diehl-Armstrong i rekla mu da je upucala svojeg dečka Jamesa Rodena. 

Znajući za njenu povijest nasilnog ponašanja, Rothstein joj je pomogao bojeći se i za vlastiti život. Nakon toga je, rekao je, obolio od depresije, a napisao je i oproštajno pismo jer je ozbiljno razmišljao o samoubojstvu. 

Ono što je posebno zaintrigiralo istražitelje bila je prva rečenica u oproštajnom pismo napisanom debelim crnim markerom: 'Ovo nema nikakve veze s Wellsovim slučajem.' 

Marjorie Diehl-Armstrong bila je pak poznata po svojim, u najmanju ruku, nasilnim vezama. Godine 1984. osumnjičena je za ubojstvo svojeg partnera Roberta Thomasa. No, sud joj je povjerovao da je u šest metaka u njega ispalila u samoobrani. Četiri godine kasnije njen je suprug Richard Armstrong umro od izljeva krvi u mozgu. Smrt je okarakterizirana kao nesreća, no slučaj je bio prepun propusta u istrazi. 

Osim što je bila agresivna i bolovala od bipolarnog poremećaja, Diehl-Armstrong je bila i fantastično inteligentna, ali i narcisoidna žena koja je imala enciklopedijsko znanje o književnosti, pravu i povijesti. Njena je inteligencija postala vrlo opasna kada je Diehl-Armstrong počela psihički propadati. Još 1984. u njenoj je kući pronađeno 180 kilograma trulog maslaca i 315 kilograma isto tako trulog sira. Psihijatri su je sedam puta proglasili mentalno nesposobnom za suđenje sve dok sudac nije odlučio da je - mentalno sposobna. 

Klupko se počinje odmotavati

S obzirom da se Rothstein želio ubiti u strahu od nje, a u oproštajnom je pismu spomenuo Wellsa, istražitelji su odlučili ispitati postoji li tu nekakva poveznica. Armstrong im je pak obećala da će progovoriti u slučaju da je prebace u drugi, udobniji zatvor. Pristali su. 

Tamo je istražiteljima, piše Wired, priznala kako je znala za cijeli plan, ali nije sudjelovala u njemu. Potvrdila je i da se nalazila u samoj blizini banke za vrijeme pljačke, a rekla je da su i Rothstein i Wells bili uključeni u cijelu priču. Dapače, rekla je, Rothstein je vodio cijelu operaciju. 

Istražitelji su od ljudi bliskih njoj pak saznali da je upucala partnera jer je planirao progovoriti o njihovom paklenom planu, ali i da je bila vrlo upućena u cijelu priču te da je mjerila Wellsov vrat prije nego što je na njega montirana bomba. Jedan je svjedok policiji prijavio da je među sudionicima bio i Kenneth Barnes, diler i tip koji je s Armstrong redovito išao u ribolov. 

Barnes je pak obećao da će otkriti sve detalje zločina ukoliko mu se na kraju smanji kazna zatvora. On je priznao da je iza svega stajala Marjorie Diehl-Armstrong koja se željela dokopati novca kako bi mogla naručiti i platiti ubojstvo svojeg bogatog oca. 

Ona je na to pobijesnila, ali je nekim čudom nastavila surađivati, pa je čak s istražiteljima obilazila grad i pokazivala im gdje je bila za vrijeme izvršenja zločina. Kako bi im otkrila još informacija, tražila je pismo koje bi joj garantiralo imunitet. No, bilo je prekasno, istražitelji su već imali dovoljno informacija da podignu solidnu optužnicu. 

Nevjerojatan rasplet slučaja

Četiri godine kasnije, u ljeto 2007. godine istraga je bila završena. Diehl-Armstrong i Barnes optuženi su za izvršenje zločina. Zanimljivo, među sudionicima su bili i Rothstein, ali i Brian Wells, dostavljač pizze koji je stradao. 

Da, on je sudjelovao u planiranju zločina od samog početka. On je sam pristao opljačkati banku, ali s lažnom bombom. Komplicirane i neostvarive upute dane su mu kako bi imao objašnjenje za sve ukoliko ga uhvati policija. No, od dobrovoljnog sudionika Wells je postao žrtva vlastitog zločina kojemu su sudionici u zločinu pripremili pravu utrku za vlastiti život. Utrku u kojoj nije mogeo preživjeti. FBI je naime otkrio da je bombu bilo nemoguće deaktivirati i skinuti s tijela. 

Barnes je osuđen na 45 godina zatvora, a Diehl-Armstrong na doživotnu kaznu zatvora. Bill Rothstein je umro prije neko što mu se sudilo. 

No, je li to zaista - to?!

Iako je slučaj već godinama zatvoren i njime se više ne bave američki državni organi, on je još uvijek živ za obitelj Briana Wellsa, ali i za nekoliko privatnih istražitelja. Među njima je i umirovljeni FBI-jev istražitelj Jim Fisher. 

On tvrdi da u pitanju uopće nije bila pljačka, već nečija bolesna želja za uvrnutom zabavom i organizacijom spektakularne javne egzekucije. Iza svega je, tvrdi on, bio Bill Rothstein, čovjek koji je imao vještine potrebne za izradu bombe, ali i ambiciju da ostavi trag, ma kakav on bio. Svojim je zločinom, tvrdi Fisher, Rothstein želio pokazati svoju briljantnost i izvesti zločin o kojemu će se pisati godinama i koji nikada neće biti u potpunosti razjašnjen. 

Ukoliko je zaista on stajao iza svega i ako su to zaista bile njegove namjere, onda je zasigurno - uspio. Wells je cijelo vrijeme na sebi imao bijelu majicu na kojoj je pisalo 'Guess' ili - 'Pogodi'. Posljednji je to jezivi detalj u priči koja će, čini se, zauvijek ostati obavijena misterioznošću.