Vrdoljak je režimski redatelj, za vrijeme juge snimao je ideološke režimske filmove, koji su veličali sustav i zadovoljavao želje tadašnje jugokomunističke oligarhije koja ga je hranila. Mislim da će sada primjeniti isti recept, ali da zadovolji sadašnje briselske vazale a u stvari preodjevene jugonacionaliste koji se nazivaju HDZSDP, a film će im poslužiti kao dimna domoljubna zavjesa iza koje će skrivati svoju prljavu izdajničku rabotu. Sedlar bi bio puno primjereniji, tvorac je jedinog domaćeg filma kojeg sam pogledao dvaput "Četverored" i to je po meni jedini dobar hrvatski film ikad. Sedlar nikad nije primio ni lipe od države za svoje projekte, čitavu karijeru je na tržištu, cijenjen van jer mu filmovi vraćaju uloženo. Uz Sedlarovo ime vežem beskompromisnost i želju za cjelovitom istinom. Tim se odlikama automatski diskvalificirao kao kandidat za režisera ovog čini mi se jeftinog populističkog filma/tv serijala koji bi se lako mogao iskoristiti za nove umjetno stvorene, autogenerirane političke podjele u društvu. Odabir Vrdoljaka pokazuje da se na ovim prostorima od 45. ništa još promijenilo nije. Privilegiran onda, privilegiran sada. Od filma ne očekujem ništa, mislim da će biti nešto u rangu Duge mračne noći ili čak možda još i za nijansu lošije. Pogledat ću jednom iz znatiželje jer me tematika zanima i žaliti za propuštenom prigodom zbog Sedlarove moralne nepodobnosti.