Nije Oktavijanu (kasnije prvom rimskom caru Augustu) Julije Cezar nipošto bio "omražen", jer ga je Cezar još za života imenovao svojim nasljednikom. Nadalje, Oktavijan nije namjeravao osvojiti Egipat da bi ga učinio još jednom rimskom provincijom (bar ne još tada?), ali je morao krenuti u rat protiv Antonija i Kleopatre, jer su ovi imali namjeru prisvojiti dio Rimske republike (Rim je tada još bio republika), i to onaj dio koji je pripadao Antoniju, kao jednom od trijumvira, i zajedno s Egiptom stvoriti novu imperiju, kao pandan Rimu, a to ni Rim, ni Oktavijan nije mogao dozvoliti. Cezarovog sina, Cezariona, Oktavijan je dao ubiti "iz predostrožnosti", da ovaj ne bi danas-sutra polagao pravo na Cezarovu ostavštinu, tj. na vladavinu Rimom. Zato je i poštedio Antonijevu i Kleopatrinu djecu, čak štoviše, pobrinuo se je za njih, jer oni nisu mogli polagati pravo na Cezarovu ostavštinu, i biti mu konkurencija.