Do pada Istočnog bloka, Jugoslavija je za klirinške dolare kupovala poljski čelik po bagatelnoj ceni i izvozila ga preko "Uljanika" u obliku brodova. Od kada ta varijanta više ne postoji, nema ni ekonomskog opravdanja za kolektiv od 12 tisuća zaposlenih (kooperanti uključeni) koji godišnje proizvedu 1-2 broda. Iz političkih razloga i "zarad mira u kući" novac je do sada bacan. Naravno, bilo je tu i kriminala i glupavih odluka, ali bitno je da "Uljanik" nema šanse na današnjem tržištu. Samo jedno Samsungovo brodogradilište, ono manje, sa 6 tisuća zaposlenih (nema kooperanata) godišnje pravi 50-55 brodova.
area 62
16.3.2019.
Uređivanje komentaraOdustani
Nije stvar u tome od koga kupuješ i po kojoj cijeni, nego što si prije imao za takvu razmjenu gotovih proizvoda, jer je industrija postojala i proizvodila nešto
. Zbog toga se i moglo biti treći na svijetu po broju naručenih brodova, dok danas imaš BDP koji "raste" isključivo radi unutarnje potrošnje, a to nije ekonomski izdrživo na duge staze.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .