Ovaj put se izgleda svi slažemo da je članak kvalitetan, sve 5. Je da je tema teška, ali to je na žalost naša realnost. Prestrašno je uopće pomisliti što bi bilo da smo na mjestu tih ljudi, kako bi se mi nosili s tim i kao da sama bolest već nije i više nego dovoljna strahota, još im onda treba otežavati na taj način. Ovo je prava sramota našeg društva, da se onima koji imaju najviše i kojima stvarno ne treba dijeli šakom i kapom, a da s druge strane roditelji bolesne djece ne znaju kako platiti liječenje ili boravak s djetetom. I ako je već naše vrlo zakonodavstvo sve to omogućilo, ne razumijem kako oni sami nemaju grižnju savjesti i ustupiti barem neku od tih brojnih nekretnina na korištenje onima kojima stvarno treba, pa makar čak i uz neku simboličnu naknadu ako već ne besplatno. Svi oni znaju glumiti velike humanitarce kad se treba poslikavati za novine i tv i kad se malo treba promovirati. A na žalost Hrvatska je prepuna razno raznih Miji Begović, Arsena i sličnih "siromašaka" koji su uvijek prvi u redu kad treba reći "ali ja imam na to pravo". Imaš, da , zakonski, ali zapitaj se gdje ti je tu moralno pravo kad vidiš s kakvim se sve strahotama "obični" ljudi moraju boriti.