Vatromet nije svima dovoljan pa pale strašila ili razbijaju tanjure
Novogodišnji običaji
Novu godinu slave baš svi, ali svatko na svoj način. Danci skaču sa stolice, a neka peruanska sela organiziraju borbe šakama kako bi u novu godinu ušli bez zamjerki. Proslava Nove godine starija je od svih praznika. Prvi put je zabilježena prije gotovo 4000 godina u drevnom Babilonu. Iako je po Rimskom kalendaru 1. ožujak bio početak godine, Cezar je odlučio da je 1. 1. ipak idealniji za novi start. Zato je, kako bi pomaknuo proslavu iz trećeg u prvi mjesec, jedna godina morala trajati čak 445 dana.
Veliki vatromet i glasna glazba vuku podrijetlo iz davnih vremena. Nekad se smatralo da vatra i buka tjeraju zle duhove, ali i osiguravaju dobru sreću.
Pjesma koja se najviše pjeva u novogodišnjoj noći je “Auld Lang Syne”. To je stara škotska pjesma koju je prvu zapisao Robert Burns nakon što je čuo starca kako je pjeva na ulici. U prijevodu znači “vrijeme prolazi”, a to najbolje opisuje i osjećaj te noći koja nam se bliži.
Najčešći oblici proslave su druženja s prijateljima uz vatromet, petarde, hranu i glazbu. No nije svugdje sve tako jednostavno. U Čileu obitelji običavaju prespavati na groblju kako bi u novu godinu ušli s voljenima koji više nisu s njima. U nekim dijelovima Južnoafričke Republike bacaju namještaj kroz prozor jer vjeruju da im to nosi sreću.
ESTONIJA: Jedu sedam puta tijekom novogodišnje noći kako bi osigurali obilje i blagostanje u godini koja dolazi.
DANSKA: Sakupljaju i čuvaju tanjure te razno posuđe cijelu godinu, a 31. 12. ih razbijaju o vrata prijatelja i susjeda.
EKVADOR: Novu godinu slave paljenjem strašila punog papira u ponoć. Spaljuju i fotografije slikane u prošloj godini.
ŠPANJOLSKA: Uspijete li ugurati 12 boba grožda u usta točno u ponoć, vjeruju da ćete imati sreće cijelu godinu.