Prve vatromete radili su u Kini u 12. stoljeću

Kinezi su barut upotrebljavali za vatromet već u 12. stoljeću i na taj način obilježavali su važne događaje poput rođenja, rođendana ili smrti. Ponekad su vatromet koristili i u ritualima pa bi njime tjerali zle duhove, a kinesku Novu godinu proslavljali bi vatrometom. Znanje o barutu u Europu je došlo u 13. stoljeću, a s vremenom su i Europljani počeli koristiti vatromet u raznim proslavama i obilježavanjima. 

Danas se koriste vatrometne rakete koje dodatkom raznih spojeva metala postaju obojeni svjetlosni spektakli. Vatromet može biti izuzetno opasan i smiju mu se približiti samo iskusni pirotehničari.

Što je sve potrebno za vatrometnu raketu?

Svaka vatrometna raketa sadržava nekoliko osnovnih sastojaka. Kao gorivo se najčešće upotrebljava prah baruta, a kao oksidacijska sredstva najčešće se upotrebljavaju kemijski spojevi nitrati, klorati i perklorati. Klor pojačava intenzitet pojedinih boja u vatrometu. Specifični kemijski spojevi daju svojstvenu boju eksplozijama u vatrometu. To su najčešće soli raznih metala − kloridi, karbonati, sulfati, klorati i nitrati.

Kako se dobivaju različite boje vatrometa?

Za crvenu boju vatrometa zaslužne su stroncijeve soli − stroncijev nitrat, stroncijev karbonat, stroncijev sulfat i stroncijev klorid, a za plavu boju bakrove soli poput bakrova (I) klorida.

Narančasti vatromet dobiva se uporabom kalcijevih soli − kalcijeva karbonata, kalcijeva klorida i kalcijeva sulfata, dok su za žutu boju zaslužne natrijeve soli − natrijev bikarbonat, natrijev nitrat i natrijev klorid.

Zelena boja vatrometa potječe od barijevih soli: barijeva nitrata, barijeva karbonata, barijeva klorida i barijeva klorata.

Ljubičasta boja vatrometa nastaje uporabom smjese bakrovih i stroncijevih soli, dok se bijela i srebrna boja dobivaju izgaranjem elementarnog magnezija, aluminija i titanija, piše Školski portal.