Korisnici tzv. pametnih iliti smart telefona su uvreda zdravom razumu. Ljudi koji posjeduju smartfon se mogu svrstati u nekoliko kategorija: a) pomodne ovčice (to su najčešće feminizirani tipovi ili frajle velikih gradova koji na kavi s poznanicima drže svoj najnoviji model pametnog telefona na stolu; roditelji koji preko „društvenih“ mreža tim istim mobitelima fotografiraju (čitaj: prostituiraju) vlastito potomstvo koje je nesvjesno gluposti vlastitih odgajatelja), b) tech ovisnici (asocijalni tipovi i cure s ruksacima na leđima; najčešće imaju slušalice u ušima dok hodaju gradom i mobitel u ruci; ako voze bicikl, onda su samo slušalice u igri, iako i u ovoj kategoriji ima bisera koji tijekom pedaliranja tipkaju na smartfon izlažući sebe i ostale sudionike u prometu pogibeljnoj situaciji; dakako, tu je i dobro znano društvo na autobusnoj stanici koje bjesomučno „skrola“ po ekranu u nadi da im je netko ostavio kakav lajk (najčešće na glupi vlastiti izraz lica, tzv selfie) ili ritivitao neku njihovu „umotvorinu“, c) robovi svog posla/šefa (prema ovoj skupini čovjek možda može biti donekle i tolerantan, no valja se zapitati: je li normalno biti dostupan vlastitom šefu ili poslu 24 sata, a biti plaćen za osmosatno/desetsatno radno vrijeme?)