Jučer se HDZ javno pohvalio da otvara dopisništva HTV-a u Sarajevu i Mostaru. To javno priznanje da vladajuća stranka upravlja javnom televizijom još jednom je otvorilo pitanje političkog patronata na HRT-u
HDZ ovom prilikom ne treba previše osuđivati, on samo radi ono na što je navikao.
Krši zakon i hvali se time.
Na službenoj web stranici Hrvatske demokratske zajednice jučer je objavljena vijest pod naslovom "U Mostaru i Sarajevu opet otvaramo dopisništva HRT-a koja su ukinuli Radman i SDP!".
U članku koji se tiče izvješća Državnog tajnika Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonka Milasa prošlog petka pred Hrvatskim saborom stoji njegova izjava: "Mogu najaviti da u Mostaru i Sarajevu uskoro ponovno otvaramo HRT-ova dopisništva koja je bez nekoga suvislog objašnjenja ukinuo Gordan Radman u mandatu SDP-ove Vlade, a da od 1. siječnja kreće tzv. Peti kanal HTV-a za hrvatsko iseljeništvo".
Dakle, HDZ otvara dopisništva javne televizije u susjednoj državi.
Šutnja s Prisavlja
To je u izravnoj suprotnosti sa člankom 4. Zakona o HRT-u u kojem stoji da je "u obavljanju svoje djelatnosti Hrvatska radiotelevizija neovisna o bilo kakvom političkom utjecaju". A sada im HDZ kreira dopisničku mrežu.
To, naravno, nije ništa neobično, ni od HDZ-a, ni od HRT-a.
Pogotovo što se to priopćenje na stranici HDZ-a pojavilo uz stranački slogan "Jedna Hrvatska". Što bi sugeriralo da se cijela država nalazi pod patronatom jedne partije.
Ipak, od javnog priznanja da vladajuća stranka kontrolira javnu televiziju ipak je gora šutnja s Prisavlja. Bila je ovo, naime, šansa da se Hrvatska radiotelevizija ogradi od HDZ-ova priopćenja. Da upozori na kršenje zakona i pozove se na svoju neovisnost o političkom utjecaju. Makar protokolarno, ako ne zaozbiljno.
To se nije dogodilo i vjerojatno ni neće.
Stvar je zacementirana
Što znači da je stvar i službeno zacementirana: HDZ upravlja HRT-om, kontrolira HRT, vodi njegovu poslovnu i uređivačku politiku, otvara njegova dopisništva...
To je, da se ne lažemo, bilo jasno od početka. To je nešto što HDZ konstantno radi i od toga vrlo rijetko bježi. Malo rjeđe se, pak, time otvoreno hvali, ali neki kažu da put k ozdravljenju kreće od javnog priznanja. Čini nam se da ovdje to neće biti slučaj.
Međutim, nije samo HRT odšutio ovo HDZ-ovo priopćenje.
Ono je u dijelu javnosti primljeno s dozom cinizma i komentare da je lijepo od HDZ-a da konačno priznaje što radi na javnoj televiziji. Neki se pak zlonamjerno rugaju: gledanost HTV-a sugerira da ga ionako gledaju samo visoki dužnosnici HDZ-a.
Nije se, međutim, dogodilo ništa više od toga, premda je to bio dobar povod za reakciju javnosti i politike.
Zaštita javnog dobra
U svakom slučaju, situacija je zabrinjavajuća. Ne zbog toga što će građani eventualno biti zakinuti za informacije, jer do njih mogu doći preko ostalih medija, ili da će biti zatrpani hadezeovom propagandom, budući da Andrej Plenković vrlo uspješno kontrolira i neke druge medije.
Ovdje se radi o kršenju zakona, ali i o zaštiti javnog dobra. Ne samo uređivačke, nego i financijske i svake druge komponente.
Hrvatska radiotelevizija u vlasništvu je svih hrvatskih građana, zakonski je obavezna pružati trajno, istinito i cjelovito informiranje, njegovati pluralizam, nepristrano obrađivati teme i otvarati javne rasprave.
Ovim HDZ-ovim priopćenjem, ako već ne političkim utjecajem koje je vidljivo u programu, sve te vrijednosti su dovedene u pitanje i narušena je vjerodostojnost i neovisnost HRT-a.
Želi li se čelništvo javne televizije s tim pomiriti?
I još važnije, hoće li netko izvan Prisavlja, na kojem vlada zakon političke podobnosti i očuvanja fotelja, ustati u zaštitu javne televizije?
Bojkot HRT-a
SDP je, recimo, najavio bojkot Hrvatskog sabora zbog HDZ-ova sabotiranja Istražnog povjerenstva za Agrokor. Možda bi glavna oporbena stranka trebala razmisliti i o bojkotu HRT-a zbog jučer formaliziranog političkog patronata vladajuće stranke nad javnom televizijom, od čega se njezino čelništvo nije ogradilo.
Jasno, sve to pod uvjetom da SDP-ovi uopće više imaju pristup na Prisavlje. (Iako bi i sam bojkot time bio bezbolniji.)
Uglavnom, odnos prema HRT-u od pamtivijeka je bio lakmus-papir demokratičnosti političkih opcija na vlasti. I rijetko koja opcija je uspješno prolazila na tom testu, uključujući i SDP. Ipak, HDZ je bio taj koji je oduvijek, a naročito jučerašnjom objavom, podizao letvicu.
Prije nekoliko dana premijer Plenković se hvalio da želi vratiti povjerenje u institucije i da želi raščistiti s lošim nasljeđem u svrhu društvene higijene. Ako mu je to doista namjera, ima šansu demonstrirati svoju vjerodostojnost na javnoj televiziji.
Njezino političko svojatanje ravno je političkoj korupciji, a uzurpiranje javnog medijskog dobra u stranačke svrhe predstavlja izravni udar na demokratske vrijednosti. Plenković vjerojatno na to ne obraća pažnju, sve dok ga netko ovakvim HRT-om ne opali po nosu.
Pitanje je tko će to učiniti.
Čelništvo HRT-a, kako zaključujemo po šutnji na jučerašnju objavu HDZ-a, nema namjeru, kao ni volju ni želju, javno se oduprijeti političkom pritisku vladajuće stranke. Pa ako je tako, neka makar zamole svoje političke patrone iz HDZ-a da im ne otežavaju posao.
