Bandićev saborski klub odustao je od rušenja Blaženke Divjak jer bi time rušili i Plenkovića, a to bi "doista bilo groteskno". Kao što Bandićeva uloga groteskna. I Kirinova objašnjenja. I Kolindino opravdavanje Vučića.
Tako je jedan član saborskog kluba Milana Bandića komentirao za Jutarnji list odustajanje od zahtjeva za smjenom Blaženke Divjak, čime bi se neposredno išlo i u rušenje premijera Andreja Plenkovića koji bi morao braniti svoju ministricu od kluba koji podržava Vladu.
Da, to bi zaista bilo "groteskno".
Kao što je groteskno i to da ova Vlada počiva na "žetončićima" Milana Bandića, groteskno je to što Bandić proziva Divjak zbog nedjela po kojima je upravo njegova vladavina Zagrebom odavno notorna, groteskno je što Bandić preko HNS-a destabilizira Plenkovića, kao i to da ti "žetončići" očito nisu svi njegovi.
Ali sve to nije toliko neobično.
Velika groteska
Ono što je u svemu ovome neobično jest činjenica da netko još uvijek ima hrabrosti nešto u hrvatskoj politici proglasiti "grotesknim". Kad se čitava vladajuća garnitura pretvorila u jednu veliku grotesku.
Evo, recimo, HNS kaže kako nema problema s Bandićevim napadima. "Ako bi Milan Bandić rekao da podupire Blaženku Divjak u svemu što ona radi, da je to upravo ono što on želi i misli da treba raditi, tada bih stvarno sjeo s Blaženkom i ozbiljno porazgovarao o tome radimo li dobar posao", izjavio je Ivan Vrdoljak.
Kojemu, pak, ne smeta s tim istim Bandićem održavati vladajuću većinu.
Ali ima Vrdoljak još nešto bolje. Na pitanje hoće li podržati Kolindu Grabar Kitarović, spasitelj Titanic vlade odgovorio je da neće i onda pojasnio: "Mi pripadamo sebi, svojim ljudima, politikama i biračima".
Pa su onda svoju politiku, svoje ljude, svoje birače i sami sebe prodali HDZ-u.
Što je grotesknije od toga?
Boras ili Borat
Za mnoge bi grotesknija bila inicijativa rektora Zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa da se premijerovu ocu dodijeli titula profesora emeritussa. Andrej Plenković je novinarima izjavio kako "to nema nikakve veze s njim". "Ako vi tako povezujete, ja vam čestitam", reče premijer.
Koji je, usput budi rečeno, s rektorom Borasom član Paneuropske unije.
A da ne govorimo o tome da država drži blagajnu, a rektor bi volio imati premijerovu zahvalnost.
Nakon groteske s Bandićevim počasnim doktoratom, Boras je sada podigao letvicu.
A letvicu visoko drži Ivica Kirin. Njegov bijeg od novinara zagrebačkim ulicama ovih dana ušao je u antologiju. Kao i njegove izjave o nestalih 17 milijuna iz virovitičke blagajne, kao i samoubojstvo odgovorne osobe, inače njegova suradnika.
Kirin ga je prvo okrivio da je bio ovisnik o kocki, pa je onda retetirao, pozivajući novinare da to istraže, a onda priznao političku odgovornost za nestali novac, ali bez pomisli da podnese ostavku na mjesto gradonačelnika.
A novac je netragom nestao i odgovorna osoba pokopana je dan kasnije, bez obdukcije. Groteska nikad nije bila daleko od Kirina.
Kolinda i Vučić
Tu je onda i Milorad Pupovac. Onaj koji se umalo rasplakao na televiziji zbog napada na Srbe i raspirivanja mržnje, ali koji uporno podržava ovu vlast, ovaj HDZ, ovakvog premijera, postavljajući retorička pitanja o tome "hoćemo li mijenjati državu ili iseliti iz nje".
On je s HDZ-om mijenja već dvadeset godina i mijenja je nagore.
A kad smo groteske, onda je tu i Kolinda Grabar Kitarović.
Predsjednica je jučer opravdavala Aleksandra Vučića u vezi onih bezvrijednih dokumenata o nestalima koje je zadnji puta iskrcao na Pantovčaku. "Ne vjerujem da bi dolazio u Zagreb i namjerno se blamirao da je znao da nisu točni", kazala je predsjednica. "Vjerujem da je mislio da su uredni".
To je, dakle, naša politika. Ne ocjenjujemo više poteze Vučića, nego ulazimo u njegov misaoni sklop. Ne komentiramo ono što radi, nego ono što je možda mislio dok je to radio.
Stoga više doista nije bitno što Vučić radi.
Groteska je kompliment za sve ono što se događa u hrvatskoj politici.
Moramo se potruditi pronaći neku težu uvredu. Možda se mogu Bandićevi ljudi tome domisliti. Oni su ipak bliže izvoru.
